Svako je dijete različito, isto tako i svaki sport, ali i svaki klub i trener. Budući da je svako dijete individua, kao treneri ne možemo gledati samo kronološku dob, već i biološku, anatomsku i sportsku dob. Sve ono što opisuje dijete kao cjelinu. Ako gledamo i samo kronološku dob opet nije isto dijete koje se rodilo u dvanaesti mjesec ili ranije u godini. Zato “valja” se držati struke, a ne slagati djecu u redove jedne iza drugih kao “krumpire”, nemajući pojma ništa o njima te ostavljajući testove za neke druge ljude i vrteći tri slična treninga koje nakon nekog vremena i djeca sama sebi mogu veći dio voditi tako da trener stigne u isto vrijeme odraditi svoj trening ili tipkati na mobitel. Tako trener nakon par mjeseci kad dođe do automatizma više postaje sudac na trening utakmicama ili pazi da se ne “ćakula”. Par godina razlike među djecom nije nikakav problem, ali treba poštivati individuu svakog djeteta i pri vježbama ih razdvajati po uzrastima mada nije ni to sveto pismo za svaku situaciju. Trening mora biti strukturiraniji i po mjeri djeteta. Djeca se počinju sve ranije uključivati u sport što je na izgradnju ako dođu u klub koji planira i programira treninge te koji je upoznat sa periodizacijom, u protivnom možda bolje i ne trenirati.

3 do 5 godina
Rani, srednji i kasni predškolski uzrast je najosjetljivije razdoblje kod djece. Nejednakim ritmom se razvijaju i dolazi do važnih promjena u ponašanju i osobnosti. Treninzi ne bi trebali dugo trajati te trener mora biti vrstan pedagog, metodičar, animator, visoke emocionalne inteligencije i treba voljeti svoj posao. Djecu ne možete lagati, ukoliko dijete nakon treninga počne plakati jer ne želi kući, budite sigurni da je trener našao tanku nit srca i spustio se na djetetovu “razinu”. Djeca ne vole puno čekati red, ni zviždaljku, niti će slušati direktne naredbe. Danas nisu djeca ni vremena kao prije dvadeset godina kad su se treneri izderavali i to su svi cijenili jer to je iskusan trener. Danas je to strogo zabranjeno, rekao bih i bolje. Dolaze nove generacije trenera i postoje novije metode i oprema kako da trening bude poučan, šaljiv, kreativan, dinamičan i atraktivan i svaki put drugačiji. Zato se i povlači pitanje tko onda smije raditi s tako malom djecom. Stručni treneri? Profesori kineziologije? Pedagozi? Najbolje treninge kreira tim sastavljen od svih tih struka.

6 do 11 godina
Polako već i uravnotežene funkcije organa postaju učinkovitije. Kod djevojčica mrvu prije nego u dječaka. Kod ove dobi stvarno je važan višestruki psihofizički razvoj kroz široki spektar sportova. Djeca imaju sve više pitanja na koja traže odgovore, a također traže i jako puno zabavnih igara. Polako počinju pokazivati koji sport najviše vole, ali nisu još spremni za specijalizaciju i natjecanja. Ako se to ne ispoštiva dijete nakon nekoliko poraza može pomisliti kako sport nije za njega ili ranije doživjeti vrhunac svog razvoja u sportu. Neki kažu da bi bila dobra priča kad bi se svi klubovi toga držali. U protivnom, može se dogoditi da netko ranije krene trenirati neki sport, stekne vještinu i rezultate no ranije i “sagori”, u vremenu dok još nije spreman pokazati svoj vrhunac i puni potencijal. Struka o pokretu kaže da sport treba njegovati skalu po skalu, koral po korak. Zbog toga međunarodne i svjetske organizacije strogo brane prerana natjecanja. Klubovi ipak imaju svoje vizije sporta te mnogi nastoje ove smjernice uvrstiti u plan i program treninga te priuštiti djeci višestruki razvoj u sklopu treninga konkretnog sporta.

Od 11 do 13 godina
Djevojčice polako izlaze iz pretpuberteta i ulaze u pubertet. Dječaci nešto kasnije između 12 i 14 godina. Tu se polako javljaju prva buntovništva bez razloga. Ubrzano rastu i razvijaju se te ulaze u doba adolescencije. Kroz to moramo imati na umu da su to djeca, čak i kad naši mali anđelčići dobiju “jezičinu” i onaj “sukob generacija” kojeg smo učili iz prirode i društva počnemo živjeti u svom vlastitom domu. E sad, kad je vrijeme za početak bavljenja nekim sportom? Kada je vrijeme za započeti specijalizaciju? U koje doba se očekuje vrhunska izvedba ovisi o jako puno faktora ako djecu ne slažemo u redove kao krumpire i jedino mjerilo kvalitete treninga ne postane jesu li se preznojili ili nisu.

Prilog tablica govori o tome: