Dosta ljudi misli da postoji nogomet, a sve ostalo su samo sportovi. Nogomet je definitivno najpopularniji sport na svijetu. U Splitu svaki dio grada ima svoj nogometni klub. Većina muške djece iz svakog razreda trenira nogomet i navija za Hajduk. To je u nas tako. Ne možeš biti cool ako ne igraš nogomet. Roditelji kad vide da im je dijete sretno, baš ih briga je li nogomet ili badminton. I oni se također socijaliziraju na vikend turnirima uživajući gledajući svoje dijete kako juri za loptom. Još ako da gol, ajme meni sreće:). Većina roditelja maksimalno podržava svoju djecu na tom putu i redovito ih vode na treninge i natjecanja. Da je nogometaš biti lako, nogometaš bi bio svatko. Od njih stotine u svakom klubu jedan dio će postati profesionalni nogometaši, dok će ostali vjerojatno kao i većina uspješnih ljudi nogometom se baviti u slobodno vrijeme i na spomen svog prvog nogometnog kluba oči će zasjati u punom sjaju.
Iskustvo govori da postoji mnogo faktora potrebnih za uspjeh djeteta u nogometu.
25-30 posto je talenat
Često smo svjedoci priče kako je netko manje talentiran dalje dogurao zbog ovog ili onog razloga. Talent je važna stvari, al sam po sebi nije ni blizu dovoljan. Svi mi znamo onog jednog koji nije ni trenirao nogomet, a na tjelesnome nam je stalno zabijao golove. Taj je igrao nogomet i ujutro i popodne i navečer i za vrijeme praznika i za vrijeme kućnog reda Svi su htjeli biti u njegovom društvu jer je "faca". Kako bi se on ošišao tako bi se svi ošišali. Takvu djecu najbolje je na vrijeme usmjeriti na nogomet. Ali talent nije dovoljan. Stvarno.
Kontinuirani trening
Bez redovitog treninga nema napretka jer se ne mogu stvoriti idealni uvjeti za sljedeći trening. Nema veza što pada kiša, nema veze što je dijete malo prehlađeno, nema veze što ima malo učit, to može i kada dođe s treninga. Sve ovisi što je kome prioritet. Meni je prioritet samo da mi dijete zavoli sport, netko je možda malo više ambiciozan i to je također ok dok se prate ritam i želje djeteta.
Obitelj
Od obitelji bi trebala ići sva snaga i podrška. Ali roditelji mogu i "zeznuti" svoje male nogometaše na više načina, slučajno i ne namjerno. Na primjer, ako im brane da idu na trening ako nisu učili. Trening treba poticati, ako nešto želite ukinuti onda ukinite PlayStation, kompjuter, tablet, crtiće. Znamo da je većini roditelja najdraže ukinuti trening jer to obožavaju, ali to nije na njihovu izgradnju već razgradnju. Također ako prerano date dijete na nogomet također može pomisliti nakon prvih nekoliko poraza da to nije za njega.
Zdravstveni status
Neka djeca, koliko god se roditelji trudili, imaju problema sa zdravljem i imunitetom. Svaka gripa koja dođe u grad okrzne ih. Svako malo nešto "žgincaju". To isto sigurno da nije dobro za uspjeh u nogometu, ali uvijek mogu trenirati za svoju sreću. Nikad se ne zna. Ne treba nikad nekome postavljati granice, a put do uspjeha posut je trnjem, a ne laticama ruža.
Sigurno postoji i poneka priča kad je nečiji tata gurnuo treneru kuvertu da igra u prvoj momčadi ili je kupio kombi klubu pa ga je klub gurao. takvih priča sigurno ima, ali ako ne na kratke staze onda će na duge staze isplivati oni koji to zaslužuju i osjećat će se odlično.
U svakom slučaju, kao i u svakom sportu, važno je da i u nogometu tražimo ravnotežu između rada i opuštanja, između discipline i užitka, između uspjeha i neuspjeha. Rezultati sigurno neće izostati, bilo da se radi o izgrađenim navikama zdravog života ili pokalima osvojenim na natjecanjima.
