Svaki početak školske godine za djecu predstavlja svojevrstan novi početak. Neki po prvi put kreću u vrtić ili školu, dok drugima nije prva godina, ali je opet novi početak nakon ljetnih praznika. Svaki novi početak predstavlja izazov za djecu. Nova sredina, novi prijatelji, nove tete, nove učiteljice, novi treneri. Na sve se to treba naviknuti, sve to treba procesuirati. Tu je ključna uloga suradnje roditelja i pedagoga, pod čime se misli i na tete i na učiteljice i na trenere.
Roditelji bi trebali imati razumijevanja za djetetove osjećaje i ne tražiti da ih ono ne osjeća, bilo da se radi o neuklopljenosti, neugodnosti i sličnim neugodnim osjećajima. Pedagozi bi pak trebali pomoći prilagodbi djeteta. Vrlo brzo se mogu uočiti djetetove sklonosti i potencijali. Jedna pohvala, jedan mudro sastavljen zadatak ili vježba, jedan mali uspjeh djeteta, mogu učiniti čuda. Slično je i s onima koji kreću u drugu, treću ili četvrtu godinu vrtića ili škole. Neke prati miris neuspjeha od prošlih godina kojeg treba ostaviti tamo gdje i pripada, u prošlosti, baš kao i prethodne uspjehe.
Nema života na staroj slavi, svaka godina je novi početak, nova šansa za uspjeh, ali i za neuspjeh. Početak školske godine odlična je prilika za naučiti djecu kako naši rezultati ovise o našem radu. Nema nemogućeg kao ni uspjeha koji će pasti s neba. Svi oni kojima je dijete okruženo odlično su vježbalište za školu života. Biti ponizan prema onima lošijeg uspjeha, biti ponosan s onima boljeg uspjeha.
Biti marljiv, ali ne opsjednut rezultatom. Biti prijatelj. Sve to djeca izvrsno mogu naučiti u vrtiću, školi ili na treningu. A roditelji i odgojitelji, trebali bi biti poticaj na tom putu, a ne kamen spoticanja. Na kraju krajeva, svi želimo, iznad svega, sretnu djecu.
