Svako malo se nađe neki projektoplovac koji piše kako treba sport biti besplatan, dostupan svima. Kako je glupo da se plaća, da je to sve bilo prije besplatno itd. I to ima smisla, ali ne za našu državu, a pogotovo ne za našu županiju.

Da se na početku odmah izjasnim u smislu “dostupan svima”, mislim da nema niti jednog kluba koji ne bi oslobodio članarinu obitelji koje nemaju novca. Na kraju krajeva tu je i Centar za socijalnu skrb s projektom “Svi zajedno” gdje djeca i roditelji mogu doslovno birati sport i klub potpuno besplatno. Ali to je druga krajnost.

Svakom zdravom klubu je u interesu da članarina bude što manja tako da privuče što više djece u klub i da se djeca počnu baviti sportom. Bez djece i roditelja u klubu sve je pomalo otužno, isto kao i bez zdrave konkurencije koja vas uvijek tjera da se razvijate. Postoji i mišljenje da ako Grad sufinancira, čemu onda članarina. Ovo je tema o kojoj sam pričao s europskim savezima sportova, nacionalnim savezima, klubovima i nešto što sam prolazim. Onda se tu opet otvaraju teme interesa, je li klub privatni, nije, da li klub može biti privatni, otići u privatizaciju.

Nije isto imati svoje grupe rekreacije s nekim džeparcem kao i klub nekog sportska amaterskog ili profesionalnog. Imati firmu, udrugu u nazivu ili klub u nazivu, sportsko društvo ili obrt. Sve ovisi o dogovoru, moralu, statutu, podneblju i priči. Ukratko, za dignuti klub na reprezentativne noge treba vam novac sa svih strana.

Entuzijasti

Da imate milijun, odmah može otići, klub je rupa bez dna. Ako nema članarine ide se u razgradnju umjesto izgradnju. Evo, npr. prvo mi padaju na pamet troškovi trenera, glavnih, pomoćnih, kondicijskih, svi su ionako uvijek u deficitu s trenerima pa ovo uglavnom obavlja jedan trener koji po mogućnosti još i obučava mlađe trenere. Jer problem svakog našeg malog kluba su novci. Zato uvijek klub i gura dvoje ili troje entuzijasta. Pod gura mislim svaki dan odvolontirati sat, dva pa čak i onda kad te počnu plaćati za neke poslove koje odrađuješ na redovitoj bazi.

Volonter je srce i duša kluba za razliku od plaćene osobe, tako da zbog toga mora biti jednako odgovoran, ako ne i odgovorniji. Drugo je trošak marketinga jer danas ravnatelji škola negoduju kada ih zamoliš za promociju svog sporta na satu tjelesnog ili da djeci ostavite letke ili plakat na školi. Prije su djeca preko škola dolazila u klubove, danas i za to treba veza jer te u protivnom odbiju skoro svi, čast iznimkama.Tako si prisiljen ulagati u druge vrste marketinga koje koštaju jednako za neprofitnu organizaciju kao i za ozbiljne biznise. Treće je najam dvorana. Recimo da želiš dvoranu od 200 kvadrata bez zidova i da je tvoja 24 sata jer ozbiljnom klubu koji ne fušari nego radi treba prostor 24 sata, a ne nekoliko termina. Pogledajte cijene najmova prostora koji su jednaki za neprofitne organizacije i za ozbiljne biznise. Nema nigdje ispod 15 000 kuna bez režija. Osim ako nećete ostaviti leđa u tom prostoru da biste smanjili najam. Ako želite da oprema ima sve certifikate i standardne treba vam bar 30 000 kn po sezoni nove opreme plus amortizacija stare.

Kontinuirano vježbanje

Govorim ako želite da vam klub ide u razvoj, a ne da stagnira. Stagniranje je gubitak vremena, uvijek mora biti razvoj, ili ljudi, ili opreme, ili prostora ili programa, ali uvijek razvoj, a to košta. Što ako se dogodi da vam poplave prostorije, netko vam provali, nešto se zapali itd. Bez obzira na to kakav dogovor imate s osiguranjem i imate li ga uopće, radovima treba vremena, a treba se brzo snaći jer djeca se hlade. Ako malo duže preskoče trening, već im se više ne da.

Kontinuirano treniranje je važno. Tako da ako grad klubovima koji su punopravni članovi saveza splitskih sportova i pripadaju nekoj kategorizaciji i daju neki novac, to nikad nije dovoljno za razvoj. To je uvijek spašavanje i dijelom održavanje. A što kada vaši treneri studenti prestanu biti studenti, a u klubu su 5 godina, hoćete ih poslati kući? Tu su opet troškovi natjecanja, medalja, diploma, nagrada za djecu ili ćete svako dva dana govoriti roditeljima da treba dati 50kn.

Treba mijenjati puno toga. Recimo u Nizozemskoj, sve institucije podržavaju klubove, za pronaći sponzora ne trebaš biti previše pametan, volonteri drže 90 posto treninga u klubu. U Splitu bi bez članarina svi stavili ključ u bravu. Gdje su knjigovođe, sastanci, team building, gorivo, internet, čistačica, mobiteli, struja, voda, komunalije. Troškovi hladnog pogona, uredski materijali, tehnika, troškovi pokretanja nove sezone, troškovi novih projekata. O ukidanju članarine možemo razmišljati kad institucije prorade. Jer onda će ti doći u klub i pitati te što ti treba jer treniraš puno djece, a ne kad ti se nešto dogodi da padaš na koljena i stežeš remen do kraja da ne ode sve u propast. Članarina je i osjećaj pripadnosti, jer pomaže svom klubu da ostvari misiju i viziju i da raste.

Doprinosi, mirovinsko, zdravstveno, plaće itd, da bi klub nekom dao plaću 5000 kn ima troškova skoro 9000 kn. Svi vole da se treneri zadrže, da djeca ne mijenjaju omiljene trenere, ali što ponuditi ljudima da ostanu, a svima treba novac za život. Ili pustiti da bude što treba biti i igrati se kluba pa kako bude. Nema ništa od toga, a najbolje je kad ti netko izračuna broj članova i broj članarina, mislim da nema netočnijeg izračuna od toga. Podržati svoj klub treba maksimalno, tada se djeca neće seljakati iz kluba u klub, od trenera do trenera nego će bit dica svog kluba. Tako da su za budućnost našeg sporta opasne dogme tipa sport bi trebao biti besplatan.

Sportski razvoj djece

Često ljudi koji su bili profesionalni sportaši ili uspješni treneri si uzimaju za pravo da govore kako uprava kluba radi krivo, ali to su skroz neka druga znanja koja se na kraju krajeva i studiraju na posebnim studijima baš za vođenje klubova i sportskih saveza. Jer nije isto znati pokazati kako ide čučanj i svladati znanja iz metodike i znati upravljati ljudskim resursima, pronalaziti sponzore, organizirati sportske manifestacije, infrastrukturalno se razvijati, poznavati sportska prava i pravo. Čuvajmo se dogmi i gledajmo ne samo što klub čini za nas, nego i što mi činimo za klub.

Svima je jako važna budućnost naše djece. Da bi ona dobila temelje sportskim razvojem, važno je stvoriti dobre uvjete za to. Određenu količinu sportske aktivnosti djeca dobiju na tjelesnom odgoju. Ako želimo nešto više od toga, moramo stvoriti uvjete za to. Makar to značilo platiti mjesečnu članarinu. Ako smo u mogućnosti, to je najmanje što možemo. #SviSmoPobjednici



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime