Ne postoji čarobna formula kako postati neuspješan, ali to danas više i nije tajna. Dovoljno je ne raditi ništa suprotno mišljenju drugih kako bi nas svi voljeli.

Također, za biti neuspješan dovoljno je nikada ne riskirati ništa za svoje snove. Uz to bi bilo odlično biti uvijek isti i pjevat pjesmu: “Ostat cću uvijek isti, nikad se neću minjat”. Super je kao spužva pokupiti sve negativne priče i fokusirat se na njih. Sve one priče kada je netko probao pa nije uspio, a uspio je netko tko nije ni probao. To je fantastičan materijal za prepričavat na dugim svakodnevnim kavama.

Neuspješan stvarno ne može biti svatko. To je zaista stvar izbora i stil života. Dnevno stotinu puta donesemo odluku ustati ili odustati po pitanju jako puno sitnica. E pa caka je u tome da to nisu sitnice. Puno tih sitnica čine naš karakter koji nas određuje na neki način. Biti totalni promašaj najčešće je zbirka od dvadeset godina “sitnica”.

Ukoliko ste odlučili biti totalni promašaj dovoljno je oslanjati se samo na svoje snage i nikad ne tražiti od nikog savjet, jer “nemate petnaest godina, prošli ste životnu školu itekako”. Neki to zovu i oholost.

Nije nužno biti blago depresivan za neuspjeh. Nekad možete biti i pretjerano pozitivni. Nema toga što ne možete i ne znate i ništa što radite nema zapreku.

Uspješan životni put, gledajući ovako, možemo usporediti s vožnjom automobila. Ako stalno držimo nogu na kočnici, nećemo se nikad zaputiti. No ako neprestano držimo nogu na gasu, slupat ćemo se. Potrebno je vožnju automobila svog života prilagoditi okolnostima. Prije svega dignuti nogu s kočnice i hrabro stisnuti gas, a onda opet pritiskati kočnicu u okuci, na semaforu ili pješačkom prijelazu. U svakom slučaju, koliko god je potrebno uvijek imati na umu cilj, nije na odmet uživati u vožnji. Uživanje u cilju traje kratko i odmah imamo neki drugi cilj u vidu.

Veći dio života provedemo u “vožnji” ilitiga ostvarenju cilja. Stoga će naša životna radost i uspješnost biti veća što više sretnih trenutaka sakupimo tijekom naših vožnji života.