Tijelo može biti savršen stroj ako se brinemo o njemu i može nam olakšati svakodnevne obaveze za koje nam treba funkcionalnost. Isto tako možemo sami sebi zagorčati život ako se zapustimo i nabacimo kilograme do te mjere da jedva hodamo. Tu počinju i psihološki problemi, a što je važnije od toga nego da ostanemo "bistre glave".
Tri puta tjedno po devedeset minuta treninga bi bilo sasvim dovoljno brige o tijelu za većinu ljudi, dok to ne vrijedi za sportaše, bilo amatere bilo profesionalce. Tu dolaze trenutci kada se doslovno važu "bajami" i prestaje piti voda iz slavine. Svi znamo da prehrana čini 80% zdravog života pa eto testirajte : 10 dana jedine pekarske proizvode, slatkiše, brzu hranu i sokove pa onda 10 dana jedite meso, voće, povrće, zdrave žitarice i pijte puno tekućine, čisto "zdravoseljački" napisano pa ćete vidjeti kako i loš mačak može biti dobar mačak ako mu date pravu hranu.
U svemu treba naći balans, u tome i je čarolija života. Treba i u opuštenosti jer ako dozvolimo sebi da nabacimo toliko kilograma da se jedva krećemo, to nije samo naš problem. Ako se ne brinemo dovoljno o svom tijelu, znaci da se ne poštujemo dovoljno. Ako sebe ne poštujemo, ne možemo ni druge ...
Nismo svi za slavne rečenice: “Go hard or go home!“, ili „No pain, no gain!“. Ja bi prvi „go home“ da mi netko tako predstavi sport. U sportu se može i uživati, a da se ne pati, ali prvo morate naći sport koji je za vas. Normalno ako imate 150 kilograma da nećete započeti s triatlonom ili ako ste tek krenuli s teretanom da nećete koristiti program od barba Arnolda. Imat ćete puno produktivniji dan ako danas odete šetati, bacite se u more, malo otplivate, istegnete se i uhvatite zraka u prirodi nakon sto se napijete na "prvim vodama" na Marjanu nego ako ste dan proveli na kauču. Dakle u prirodu jer u životu sve ide protiv naših logika, a prvo je to da ako danas odradimo trening nema šanse da nećemo imati snage za ostalo jer ćemo se umoriti. Imat ćemo još više snage! Eto i to testirajte. Kauč, daljinski, smoki, i tiket od kladionice ne vode nikamo.
Ima ljudi kojima njihov izgled predstavlja sigurnost. Takvima je trening nužan kako bi održavali svršen izgled i obožavali svoje vlastito tijelo. Ti definitivno grade na pijesku ako misle kupovati naklonost drugih ljudi na duge staze svojim izgledom. Narcisoidno ponašanje je znak slabosti. Ako mene pitate svojim snagama ne možete puno napraviti, al zajedničkim možemo premjestiti planine. Da bi imali zajedništvo moramo se davati za druge, a ne biti usmjereni samo na sebe. Ako se držimo svi za isti štap i gledamo u istom smjeru, nemoguće postaje moguće.
Postoje ljudi koji idu u drugu krajnost pa svaku brigu o tijelu smatraju lošom, narcisoidnom ili pak grijehom, a samo tijelo nečim lošim i prizemnim. Takvo gledanje ne samo da se kosi sa zdravorazumskim pristupom životu nego se kosi i s duhovnim i s religioznim pogledom na život o kojoj god da se duhovnosti ili religiji radi. Za tijelo vrijedi ono što vrijedi za sve što nije ljudska duša, a to je da je dobar sluga, a loš gospodar. Zdravim korištenjem čovjek shvaća da mu je tijelo dar, sredstvo pomoću kojeg može napraviti mnogo dobrih i plemenitih stvari, a i vlastiti život učiniti sretnijim i ljepšim.
Vrijeme je za pričicu.
Narcis je bio jako lijep mladić. Sve djevojke su se zaljubljivale u njega. On je sve odbijao jer je bio ludo zaljubljen u samog sebe. Po cijele dane bi sebe gledao u odrazu jezera. Jednom kad je išao poljubiti mladića u odrazu, ne znajući da je to on, upao je u jezero i od toga se utopio, a njego truplo pretvorilo se u cvijet narcis.
Eto, za kraj, što reći nego da odnos prema tijelu, baš kao i sve što radimo, odražava naše nutarnje stanje. A gdje je više nego u vlastitoj nutrini potrebno uvijek iznova pronalaziti balans, kako bismo koristili tijelo, a ne mu služili.
