Dragi roditelji, u ovoj kolumni sam htio objasniti kako bi se roditelji trebali ponašati na prvom treningu svog djeteta i na što bi sve trebalo pripaziti.

Prva i osnovna stvar, trebalo bi se najaviti i uz pomoć trenera izabrati najbolju grupu za Vaše dijete i Vas, a ne doći između 13 i 16 sati kad nam je jedino vrijeme odmora te onda i zvati, a kad se ne javimo još poslati poruke na sve četiri društvene mreže koje imamo. Jer nema smisla, npr. upasti kao padobranac i odraditi trening u terminu koji vam ubuduće neće odgovarati. Stvar je u tome da, ako se djetetu svidi i ukoliko bude moglo pratiti trening, ostane u istom terminu, kod istog trenera i u istoj grupi.

Pravilo broj 2. Nemojte zaboravljati ponijeti bočicu s vodom i pripazite da je boca malo drugačija kako bi je dijete lakše prepoznalo u grupi. Ovo zvuči glupo, ali vjerujte mi da nije glupo niti malo jer maloj djeci koja dođu prvi put je to veliki korak u životu, pogotovo ako se priključuju grupi na pola sezone. Kolektiv već složen, a oni naknadno dolaze u kompaktnu grupu i dođe pauza za vodu. Sva djeca fino piju i drže bočicu u ruci, a Vaše dijete nema bocu pa gleda okolo i u jednom trenu počne plakat i tražiti mamu te hoće kući. Ta naoko beznačajna boca s vodom može biti okidač da se djetetu pokvari prvi sportski trening u životu. To vam stvarno govorim iz iskustva. Normalno da neće školarac početi plakati jer nema vode. Govorim o prvim sportskim grupama koje kreću već s 3 godine.

Pravilo broj 3, nemojte doći prerano jer mi nismo igraonica i ne stignemo dijete zabavljati pola sata prije treninga, a dijete vam u svlačionici postane nervozno što se odrazi na trening isto kao i ako se nije naspavalo.

Pravilo broj 4. Ni u kojem slučaju nemojte kasniti na prvi trening svog djeteta. Inače se ne smije kasniti na treninge, ali recimo da nam to ne smeta. Imamo čak jednog člana koji je tu tri godine i svaki put zakasni pet minuta. Ljudi se svaki put kulturno ispričaju, djeca skinu tenisice i priključe se treningu. Međutim, kad prvi put dolazite na trening s djetetom vrtićke dobi i zakasnite, dijete se često smrzne. Propustilo je uvodnu priču, prozivku, pjevanje himne i sad dolazi direktno na zagrijavanje. Oni su već ekipa, a on upada kao vanzemaljac. I onda dijete traži Vašu prisutnost prvi trening, drugi trening, a onda normalno i treći trening i onda vam treba mjesec dana da dijete može trenirati bez vas i onda slavite kad se dijete osamostali na treningu. A da ste pazili na sve detalje to je moglo ići glatko i ranije. Ali dobro, tu smo da učimo jedni druge.

Pravilo broj 5. Ako već želite gledati cijeli trening da se i vi uvjerite u kvalitetu našeg rada, molim Vas nemojte ni u kojem slučaju ulaziti u patikama s kojima ste došli iz vanka na strunjače. To stvarno ne mogu razumjeti, kako netko može to napraviti. To nama trenerima užasno smeta. To vam je isto kao da vam netko hoda po kauču u patikama. Pa i da niste u vaših četrdeset godina nikad ništa trenirali, barem je pristojno ako vidite da svi treneri i djeca ostavljaju patike u svlačionici da i vi to napravite. Nema tu samo sam htio dodati djetetu vodu, ili samo sam htio tu uz rub. Nema vode, nema ruba. Skinite patike pa uživajte s nama cijeli trening. To vas stvarno molim da se držite toga.

Pravilo broj 6. Ako vam djetetu dobro ide, nemojte navijati za njega, pljeskati, zapričavati se s drugim mamama, komentirati. U dvorani se smije čuti samo trener. Vama smo napravili kantinu u kojoj možete pričati, piti kavu, gledati tv, igrati društvene igre, čitati knjigu, pjevati, ali u dvorani se smije čuti samo trener. Zašto? Ne zato što je trener neko uzvišeno biće nego zato što treba djeci vrtićke dobi držati pažnju četrdeset pet minuta. I svaki put kad “doleti” zvuk sa strane, trener mora ponoviti predvježbe za vježbu jer je pažnja pukla kao mjehurić od balona. Tko misli da je lako voditi trening djeci vrtićke dobi u grupi neka slobodno proba. Kad se neko zakašlje smeta, a kamoli kad neki roditelj mora i na treningu izdominirati. Naravno, ponavljam, tu smo da surađujemo i da učimo, ne samo zbog nas nego zbog djece.

Pravilo broj 7. Ušli ste s djetetom i sjeli na strunjače. I sva djeca fino rade, a Vaše neće. Nemojte zaboraviti da ste na strunjačama i tu morate slušati trenera. I trener vidi da vaše dijete ništa ne radi, nemojte odmah misliti da je dijete odraz vas samih pa ga forsirati. “Ajdeee, pa vidiš da svi drugi rade, a ti nećeš, ajde, ajde. Očeš za dvi minute? Ajde, a reka si da oćeš. Oćemo ići doma? Ma znaš šta mala, nećeš ti mene zafrkavati, neću ja tebe više dovoditi ovamo. Doma mi govoriš da bi tila probati i onda dođeš ovamo i nećeš ništa da radiš.” I onda pita dijete hoće li ga voditi doma i dijete normalno kaže da neće doma. I onda počne trenirati trenera kad već s djetetom ne ide, a dijete sve gleda. “Znate treneru, mogli ste probati malo ovu moju uključit…” Trener vodi trening i čeka da se mama malo smiri i sjedne na strunjače i da ništa ne pokušava. Samo nedostaje još i da trener počne govoriti: “Ajde, ajde, ajde.” Pa to onda trajno nema šanse. I kad mama shvati da je na strunjačama i da treba vjerovati treneru koji je profić i koji se školovao za to, trener za čas riješi dijete. Kao slučajno, prospe hrpu loptica koje djeca moraju skupljati i pogađati boje i osvajati bodove i tako dijete kao da je s velikim lasom povukao i uključio u trening. I tada dijete strastveno sve počne raditi i što tada radi ista mama? Počne navijati i ne samo da je svom djetetu je uzela pažnju te je dijete opet došlo i sjelo do nje i neće da radi nego je i drugima razbila koncept. Kažem vam, trebali bi imati beneficirani radni staž svi koji rade s djecom.

Pravilo broj 8. Trening traje i vama padne napamet da je dijete žedno i vi ga u sred treninga zovnete i dajte mu pit. To isto nemojte raditi jer trening traje četrdeset pet minuta i trener bar tri puta da pauzu za vodu. Čak i nije da im treba toliko vode, nego čisto da ih malo resetira, pa kad ih krene nešto učit da imaju koncentraciju. Stvar je da djecu moramo učit timskom radu.

Pravilo broj 9. Nemojte djecu presvlačiti u kantini. Imamo svlačionu. Bitno je, radi uključivanja djece u grupu da se nitko ne izdvaja. Isto tako, kad je dijete ušlo u dvoranu, odite u kantinu, kantina je za roditelje, svlačionica je za djecu. Ako vidite da neko dijete nema gdje sjesti, ustanite i pustite ga da sjedne.

Pravilo broj 10. Ukoliko vam se nisu svidjela sva ova pravila ni trening, barem nam javite da nećete više dolaziti. S nama ili nekim drugim putem, bitno je samo da svi ostanemo pobjednici.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime