Često je predmet rasprave da li upisati dijete na borilačke vještine da se zna obraniti ili ne, da ne bi slučajno postalo agresivno? Dijete ne postaje agresivno zbog juda, karatea ili škole samoobrane! Agresivno postaje kod kuće, jer nas ne sluša već gleda. Polagano poput male spužvice upija i to što upije ispustit će iz sebe kada bude veliko.
Postoje klubovi iznimke gdje dijete može postati agresivno, to su klubovi borilačkih vještina gdje se okupljaju heroji ulica, ljudi koji su spremni napraviti sve za novac jer misle da bi im novac riješio sve probleme. Možda njima i bi, no većina ljudi zna da je novac nužan, ali da nije faktor sreće. U takvim klubovima djeca imaju priliku vidjeti i čuti što nije dobro za njih.
Nema heroja ulica u normalnim klubovima jer oni ne podnose pravila. U slučaju da se koji "prošverca" u klub jer se na prvu ne primijeti, dovoljno je uvesti pravila. Pravila za tenisice, pravila za ručnike, pravila za parkiranje, pravila za članske iskaznice, pravila za upisivanje prije svakog treninga, pravila, pravila, pravila i vrlo brzo će oni napustiti klub i otići dalje, a vi ćete imati zdrav klub. Toplo se nadam da se roditelji malo raspituju o klubu prije nego upišu dijete. Da ne bi dijete bilo na treningu u sumnjivu klubu gdje se 3 metra dalje gađaju utezima i mlate ručnicima, hodaju goli po dvorani jer je normalno tuširati se iza treninga i tako dalje. Bolje je dobro razmisliti na vrijeme jer djeca upijaju i dobre i loše obrasce brže od spužve. A klub koji ima jasno definirana pravila, klub je koji može pružiti sigurno sportsko okruženje za dijete.
Borilačke vještine mogu uvelike pomoći kod izgradnje samopouzdanja kod djece i odraslih, kod pravilnog držanja, samokontrole, sportskog duha, možda i više nego ostali sportovi. Osjećaj da nismo nemoćni pred napadima drugih, rađa određenim zadovoljstvom i osjećajem pouzdanja u same sebe.
Treniralo vaše dijete borilačke sportove ili ne, svi se slažemo da je korisno znati obraniti se. Prevencija je najbolja obrana. Uvijek je potrebno biti svjestan svoje okoline, izbjegavati mračne ulice, a pogotovo hodanje istima sa slušalicama i rukama u džepu. Ako smo napadnuti najbolje je što prije odreagirati kontra udarcima dok se ne oslobodimo, a onda probati pobjeći po pomoć, ako već prije nismo uspjeli. Najvažnije je da se ne smrznemo od straha i da uradimo ono što se ne bismo nikad usudili, npr. baciti seriju udaraca svom snagom na nekoga. Ovo je složena tema, puno toga ovisi o situaciji, da li ste dijete, žena, muškarac, da li je napadač pijan, drogiran, naoružan, mnogo snažniji, koje su mu namjere itd. Možda najbolji potez je dobro odbiti napad uz nanošenje najmanjih mogućih ozljeda i štetnih posljedica po napadača. Nasilnici najčešće prvo hvataju za kosu, guše, ili opale triskom kad su djeca i žene u pitanju, uglavnom sve s boka ili leđa jer vas tako lakše izbace iz balansa i onesposobe. Rijetko će netko napast muškarca, jedino ako je za prodaju organa i trgovanje ljudima al tu uglavnom u mraku vam zabiju injekciju u vrat da vas uspavaju, pa vas onda odvedu miljama daleko. Zato budite svjesni svoje okoline. Budite uvijek spremni na bijeg, vikanje i privlačenje pažnje drugih, a ako treba i šamaranje. Baš nitko nije mislio da će baš njega napasti. Budite spremni jer neprijatelj nikad ne spava.
A ako ste spremni, možete puno više nego što biste pomislili.
