Jedan poprilično ludi tjedan je iza nas. Za državu i narod, okoštao od dvojbenih i samodestruktivnih prihvaćenih smjernica, ništa novo.

Piranski zaljev

Izgubili smo Piranski zaljev, no mi kažemo da nismo jer su se navodno slovenski pregovarači kompromitirali, pa smo mi izišli iz arbitraže. No, gle čuda, međunarodna arbitražna odluka ipak postoji, EU je priznaje, Slovenci krstare po 3/4 vale, a naši političari nas uvjeravaju da je sve u redu.

CETA ugovor

Pa smo ovaj tjedan ratificirali i CETA ugovor. Iza ovih slova krije se trgovinski sporazum između Kanade i EU, za koji kažu da nam donosi nekontrolirani uvoz GMO-a. Odlično. Plovit ćemo 1/4 Savudrijske vale, veslajući trećon rukon koja nam je izrasla na čelu.

Poskupila autocesta

Bolje i to nego ić autoceston. Split – Zagreb sada košta 199 kn. A to samo znači jedno: brže i nesigurnije vožnje po “off road like” državno-janjećim cestama, veći broj gužvi i nesreća te vozača koji će tih 400 kuna radije potrošit na 2 kila mladog od ovce nego na proračun državne firme. Usput smo i u jednome dahu otpratili pokušaj ovrhe nad ditetom jedne matere. E tu smo se ipak pobunili i odgodom zamolili institucije da malo kvalitetnije odrade svoj posao. Dite je to, nije makinja za robu. Vodimo računa o njegovoj dobrobiti.

Hrvatski vojnici “brane” Poljsku i Litvu

Usput, Sabor nam je odlučio da Hrvatska vojska ide u Poljsku i Litvu. Evo, umisto da gase požare po dalmatinskom primorju oni će s Poljacima kanoćalom gledat Ruse. A Rusi na Jadranu toćaju noge za 120 EURA dnevno. Tako da mogu samo kazat da su ti Rusi puno dobri. Da ne kažen rič KUL, od koje mi se diže kosa na glavi.

Vratija se Ćaća, opet!

U ovome ludome tjednu i ĆAĆA nam se vratija u medije. Dobri naš Ćaća izda je svojoj dici knjigu. Već su je proglasili knjigon desetljeća.

Slažemo se. U ovih deset godina otkad nam Ćaću pokušavaju zatvorit, puste smo mi knjige u sebi napisali. A ova Ćaćina je krovna. Nju triba kupit jer Ćaća je financijski suv. A to ka narod ne smimo dopustit.

“Založno pravo na koncesiji”

Pa smo u zadnju dobili i “Zakon o koncesijama”. Odličan je o zakon. On u sebi sadrži ovlašenje Županije (Župana) da bez natječaja da pomorsko dobro u tzv. “Koncesiji na zahtjev”. A to je koncesija koja se daje radi gospodarskog korištenja općeg dobra. Ma baš me zanima zašto se daju ostale koncesije ako ne radi toga? Kakva je to koncesija bez gospodarskog interesa? Isto tako, ovaj Zakon, donesen u 5 minuta, predviđa i “Založno pravo na koncesiji”. Lipo zvuči. Ali šta je to zapravo? To je također zakoniti modus izbjegavanja natječaja. Stipe digne kredit za plaćanje koncesije, potroši pare a banka ima založno pravo na koncesiji. I sve je to u redu da nije banka ovlaštena to pravo prodat ili darovat. Proslijedit dalje Mati bez natječaja. Samo mu za to triba blagoslov Župana. Tako otprilike Zakon kaže. Pa onda nije ni čudno da su saborski zastupnici ovaj tjedan odlučili sebi dignit plaću za 10%. Nema veze šta su tu di jesu jer su obećali prepolovit svoje izdašne plaćice. Oni su se ipak ovaj tjedan naradili. Tako da je 10% od njih skromno. Da je više od toga, ne bi niko bija proslavija Dan državnosti.