Znate ono kad imate miša u kući? Znate sigurno. Kad vidiš izgrickane kablove od kompjutera, knjige, oštećen skupi sir, koji je u ostavi čekao skori blagdan. Pa svako malo beštijica pretrči preko kuće ali uzalud je trud domaćicama da je okrpe metlom ili ulove u kutiju. Dio njih i odmah padne u nesvijest. Jer lakše se sakriti od miša kad ležiš na podu. Pa onda krene sumnja da imaš više miševa u kućanstvu. Sofisticiranih, obučenih, spremnih na sve. Domaćin šizi, beštima i proklinje mišji rod. A najgore mu je od svega da se pročuje da Matići u kući imaju miševe. Odmah bi prestale ionako rijetke kućne posjete prijatelja i rodbine, jer ko smije blizu miša.

Onda se jednog dana domaćin dosjeti kako sivoj pošasti stat na kraj. Makar svi saznali za Matine tegobe. Naruči svirače iz susjedstva. Pripremi bogatu trpezu, sir ementaler, dimljenu šunku, čak i masline sa Šolte pa ako miševe krene gozba da im ne fali ni „’tičjega mlika“. Čitav kvart vrišti s obavijestima o zabavi. Svirači dođu oko 19 sati. Krenu s meksičkima, nariču, plaču. Pa okrenu malo na domaće, neke svoje stvari. A od miševa ni „M“. Nakon toga domaćin iznese suhomesnate proizvode, sakrije se u kut blagovaone s baseball palicom i elektrošokerom i čeka. Ma opet ništa. U tome trenutku dosjeti se domaćinova žena: „A ma Mate. Ma oni garant reagiraju samo na pečeno. Moga si otić do mesara Jose, uzet dva-tri kila č’vapa! Doć će ti oni. Oni su ti ka i ljudi!“ I nije stigla izgovorit ono ćevapa a iz svakoga kantuna stana izlazi po jedan miš. Lijepo se i obukli, za tu prigodu uredili. Počešljani, odijela, patike, sve. Svaka bi ih mišja majka poželjela za zeta.

I Mate skoči, s namjerom da ih sve pokoka. A oni ga gledaju ravno u oči, ne bježe. Skoči mu supruga Anka: „Ma nemoj Mate! Sad mi ih je pravo nekako žaj!“ U pozadini plaćeni svirač upravo svira „Ostala si uvijek ista“. I Matu jednostavno ponesu osjećaji. Ode po ćevape. Potegne i do Klisa po malo pečenoga. I upriliči gozbu kakva se pamtila danima. Obitelj miševa svima objavi da je Mate kralj svemira i mišjeg roda. Netko tko drži do svojih obećanja i kome se vjeruje. A onda za mjesec dana Mate donese mišomor i metalne klopke za miševe.

I gotovo sve ih otpremi u mišja lovišta. O oni preostali, duboko razočarani, naljute se i odluče čekati još barem 4 godine da bi svome gostoljubivom domaćinu ponovo poklonili povjerenje. I kad su toga dana začuli opojni miris ćevapa, obukoše Nike patike i falše Armani sakoe. Jer takva zabava se ne propušta.

A Mate je ipak kralj svemira, energija, ako ne i sam Bog. Ma još više od toga. Nekad im se učini da je Mate političar.


Facebook komentari