Lena Klarić je magistra logopedije koja se nakon studija vratila u rodni Split. U svom terapijskom radu je primarno usmjerena na ranu intervenciju i rad s djecom predškolskog uzrasta.
Logoped je stručnjak koji se bavi prevencijom, dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja komunikacije, jezika (govornog i pisanog), govora i glasa kod djece i odraslih osoba. Već desetak godina studij je logopedije jedan od najpoželjnijih studija kod maturanata, a u većini županija, pa tako i Splitsko – dalmatinskoj, se nalazi na listi deficitarnih zanimanja. Roditeljima je često teško odlučiti tražiti pomoć logopeda zbog manjka logopeda u njihovom mjestu stanovanja, ali su i često u dilemi je li stvarno vrijeme za zabrinutost, pretjeruju li i hoće li dijete samo „nadoći“. Zbog svega navedenog, roditelji često pribjegavaju „guglanju“ simptoma svoje djece koja ih brinu i nailaze na pregršt provjerenih i neprovjerenih informacija. Kako bi roditeljima pomogli u pronalaženju odgovora na neka pitanja o razvoju komunikacije, jezika i govora, pokrenula sam ovu kolumnu koja je lako dostupna i može pomoći roditeljima u odluci trebaju li se obratiti logopedu.
Veljača je. Prevrtljiva veljača. Najkraći mjesec u godini, mjesec ljubavi, mjesec poklada. Veljača je puno toga, a za predškolce i njihove roditelje ona označava i vrijeme predupisa u prvi razred osnovne škole. Tijekom školovanja djecu čekaju mnogi izazovi, onaj najvažniji ih čeka upravo u prvom razredu, a to je savladavanje čitanja i pisanja. Mnogi se roditelji pitaju treba li dijete znati čitati i pisati prije polaska u prvi razred, a odgovor je jednostavan – NE. Ne trebaju, ali moraju usvojiti niz predvještina koje će im omogućiti uspješno savladavanje čitanja i pisanja. U literaturi se navodi nekoliko različitih predvještina, a one koje su najvažniji pretkazatelji spremnosti za učenje čitanja i pisanja su fonološka svjesnost i imenovanje slova.
Djeca ne moraju znati pisati slova prije početka škole
Fonološka svjesnost podrazumijeva prepoznavanje, izdvajanje i baratanje dijelovima manjima od riječi. Fonološka svjesnost obuhvaća više vještina, što je u predškolskom sustavu često zanemareno, pa se roditelji najčešće susreću samo s pojmovima glasovna sinteza i analiza, odnosno fonemsko stapanje i raščlamba. Naime, prije nego je dijete uopće spremno za razdvajanje riječi na sve sastavne foneme (glasove), mora usvojiti niz drugih vještina. Tako se očekuje da djeca već s tri godine mogu prepoznati riječ koju smo rastavili na slogove (niz slogova ru-ka prepoznaju kao riječ ruka), što nazivamo slogovno stapanje. Ubrzo nakon toga djeca prepoznaju rimuju li se riječi ili ne rimuju (npr. rimuju li se riječi ruka-kuka ili ruka-more). Zatim je dijete samo sposobno raščlaniti riječ na slogove (samo razdvaja riječ ruka na niz slogova ru-ka), što ga priprema na proizvodnju rime prema ponuđenim riječima (npr. što se rimuje s riječi most?). Baratanje slogovima i rimom priprema dijete za fonemsko stapanje (dijete prepoznaje da ponuđeno k-u-ć-a je riječ kuća) te konačno i za fonemsku raščlambu (dijete samo razdvaja riječ kuća na foneme k-u-ć-a). Također je važno istaknuti da djeca moraju ovladati izdvajanjem prvog fonema u riječi (koji je prvi glas u riječi šal?) prije nego raščlanjuju riječ na sve foneme (glasove).
Što se tiče imenovanja slova, važno je istaknuti da djeca ne moraju znati pisati slova prije početka škole. Važno je da dijete od rane dobi kod kuće i u vrtićkoj skupini izloženo slovima hrvatske abecede te da ih s vremenom prepoznaje kao slova, razlikuje međusobno i razlikuje od znamenki te imenuje.
Okružite ga knjigama, slovaricama, posterima i slagalicama
Tek kada je dijete ovladalo gore navedenim vještinama, možemo reći da je spremno početi učiti čitati i pisati te će mu taj zadatak biti puno lakši, bezbolniji, ali i zabavniji. Čitanje omogućava djeci ulazak u prekrasan svijet priča, bajki i romana, ali prvenstveno omogućava lakše učenje i savladavanje školskog gradiva te im daje mogućnost da postanu pravi mali istraživači i sami odaberu daljnju vrstu obrazovanja po svojim željama, a ne po ograničenom broju mogućnosti.
Zato, dragi roditelji, imajte na umu da se dijete od rane dobi priprema za čitanje i pisanje. Okružite ga knjigama, slovaricama, posterima i slagalicama sa slovima hrvatske abecede. Čitajte mu često i puno, govorite mu pozitivno o školi, učite skupa brojalice i pjesmice, smišljajte zabavnu rimu, spajajte slike, predmete i crteže s njihovim početnim slovima koja ste sami izradili od kartona ili kolaža… igrajte se i učite u isto vrijeme i vjerujte svom budućem malom prvašiću da će i on savladati čitanje i pisanje! A ako primijetite da vam dijete ima veće teškoće u usvajanju ovih vještina, svakako se obratite logopedu!
