Prosječne plaće u Europi u 2025. godini znatno se razlikuju. Kad se uzme u obzir kupovna moć, jaz se smanjuje. No, jaz između zemalja s najvišim i najnižim plaćama na kontinentu ostaje dubok.
Prema izvješću OECD-a o oporezivanju plaća za 2026. godinu, godišnje prosječne bruto plaće kreću se od 18.590 eura u Turskoj do 107.487 eura u Švicarskoj. Podaci uključuju 27 europskih zemalja, od kojih su 22 članice EU.
Švicarska je jedina zemlja u kojoj prosječne bruto plaće prelaze 100.000 eura. Island je na drugom mjestu s 85.950 eura. Luksemburg je na vrhu EU-a sa 77.844 eura, zauzimajući treće mjesto u ukupnom poretku. Danska (71.961 eura) i Nizozemska (69.028 eura) zaokružuju prvih pet. Norveška, sa 68.420, ne zaostaje mnogo, piše Euronews.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, Njemačka prednjači sa 66.700, a odmah iza nje slijedi UK sa 65.340. Ostala tri velika gospodarstva znatno su ispod. Francuska ima 45.964, Italija 36.594, a Španjolska 32.678 €. Prosječne plaće u Njemačkoj i UK-u više su nego dvostruko veće od onih u Španjolskoj. Austrija (63.054), Belgija (62.348), Irska (60.258), Finska (55.462) i Švedska (50.338) nalaze se između ove dvije skupine, sve iznad 50.000 eura, prenosi N1.
Devet zemalja EU-a nalazi se ispod praga od 30.000 eura. Slovačka ima najniže godišnje plaće u EU-u s 19.590 eura. Devet od 22 zemlje EU na popisu ima plaće ispod 30.000 eura.
Mađarska (21.257 eura), Latvija (21.321 eura), Češka (23.685 eura), Portugal (24.254 eura) i Poljska (24.490 eura) imaju plaće ispod 25.000 eura. Estonija (25.603 eura), Grčka (26.563 eura) i Litva (28.474 eura) nalaze se iznad tog praga, ali i dalje imaju plaće ispod 30.000 eura.
Nominalno, sjeverne i zapadnoeuropske zemlje dominiraju gornjim dijelom ljestvice. Južna i istočna Europa nalaze se pri dnu.
Što uzrokuje razlike u plaćama između zemalja?
Stručnjaci Međunarodne organizacije rada (ILO) koji su razgovarali s Euronews Businessom kažu da razlike u plaćama diljem Europe uglavnom odražavaju tri čimbenika: produktivnost i ekonomsku strukturu, institucije tržišta rada i troškove života.
Zemlje s visokododanim sektorima poput financija i tehnologije obično plaćaju više, kao i one s jakim sindikatima i kolektivnim pregovaranjem. Više razine cijena također općenito povećavaju nominalne plaće.
U smislu kupovne moći, jaz u plaćama diljem Europe smanjuje se u usporedbi s nominalnim brojkama.
Paritet kupovne moći (PKM) su tečajevi konverzije valuta koji izjednačavaju kupovnu moć različitih valuta uklanjanjem razlika u razinama cijena između zemalja. Ovdje navedene brojke temelje se na američkim dolarima, budući da podaci o PKM-u temeljeni na eurima još nisu objavljeni.
U smislu PKM, godišnje bruto prosječne plaće kreću se od 38.118 u Slovačkoj do 106.532 u Švicarskoj. Njemačka (93.985), Luksemburg (93.203) i Nizozemska (92.905) sve premašuju 90.000. Danska (88.454) i Norveška (87.722) slijede odmah iza njih.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, rangiranje je nepromijenjeno u odnosu na nominalno. Međutim, udaljenosti među njima se mijenjaju. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 82.329, Francuska 67.273, dok Italija doseže 60.503, a Španjolska 57.517.
Turska i Njemačka najveći pobjednici na ljestvici PPP-a
Kada se usporede nominalni i PPP rang, Turska je najveći pomak, skočivši devet mjesta s posljednjeg na 18. mjesto. Njemačka se također popela za pet mjesta, sa 7. na 2. mjesto. Najveći pad imaju Island, koji je pao s 2. na 9. mjesto, i Estonija, s 20. na 25. mjesto.
Procjene prosječne plaće odnose se na zaposlenike s punim radnim vremenom koji rade u odabranim industrijskim sektorima, uglavnom javnim. Pokrivaju veći dio gospodarstva - uključujući proizvodnju, građevinarstvo, maloprodaju, promet, financije i druge poslovne usluge - ali isključuju poljoprivredu, javnu upravu, obrazovanje i zdravstvo.
Stope poreza na dohodak značajno se razlikuju diljem Europe, što znači da neto plaće mogu izgledati prilično drugačije od bruto brojki.
