Klapa Sveti Juraj HRM ima novu pjesmu

Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje, Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.

Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi penjao prikazuje posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca, filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenoga 1945. godine zbog svoje vjere i moralne dosljednosti.

Pjesma ne samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena, stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike povijesne tragedije hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godine, što joj daje snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima, doprinosi toj dimenziji.

Tekst za pjesmu napisala je Iva Čuvalo, potaknuta dirljivim svjedočanstvom dominikanca Randa Paršića o posljednjim satima Baračeva života i njegovu pogubljenju. Glazbu je skladao Slavko Nedić, jedan od naših najplodnijih skladatelja popularne duhovne glazbe. Aranžman i orkestraciju potpisuje umjetnički voditelj Klape Sveti Juraj HRM Mario Božić. Pjesma je pisana upravo za Klapu Sveti Juraj, što su oni prepoznali već po dostavljenoj demo-snimci te su je, kao pravi "profesionalci s dušom", iznijeli na sebi svojstven način s puno emocija, što se posebno ističe u solističkoj interpretaciji Marka Bralića.

Ovoj su klapskoj pjesmi glazbeni producenti Mario Božić i Slavko Nedić udahnuli i modernu pop-rock dimenziju. Uz Klapu Sveti Juraj HRM, završnu duhovnu oporuku Dominika Barača izgovara naš poznati glumac splitskog Hrvatskog narodnog kazališta Pere Eranović. Gitare u pjesmi Kad se budem, Bože, k Tebi penjao svirao je Zlatko Brodarić.

Režiju spota potpisuje Hrvoje Svalina, dugogodišnji suradnik Klape Sveti Juraj HRM. Kadrovi su snimani na autentičnim lokacijama dominikanskih samostana u Trogiru i na Čiovu. O spotu je njegov redatelj Hrvoje Svalina rekao: “Spot ne prikazuje samo povijest u klasičnom dokumentarnom stilu, već dublje ulazi u duhovnu dimenziju priče. Prikazivanje Dominika Barača kao svjedoka vjere, a ne samo žrtve, daje snagu poruci oprosta i nade. To je priča ljubavi i nade, duhovni portret čovjeka koji ostaje slobodan unutar zatočeništva.” Lik Dominika Barača dojmljivo je uprizorio Marijan Kukulj.

Nakladnici pjesme Kad se budem, Bože, k Tebi penjao su: Scardona, Croatia Records i Dominikanska naklada Istina.

O pjesmi "Kad se budem, Bože, k Tebi penjao"

Pjesma je nastala na poticaj dominikanca Ante Gavrića, koji je Slavka Nedića i Ivu Čuvalo zamolio da napišu pjesmu o Dominiku Baraču. Čitajući o Baračevu životu, Ivu je posebno nadahnula veličanstvena poruka koju je on napisao u zadnjim satima svoga života.

Shvatila je da se Barač, iako je fizički silazio skalinama prema stratištu, zapravo penjao prema Bogu, te da će se svatko od nas kad-tad penjati tim istim putem. Svijet zadnjih dana i sati života Dominika Barača, iako ograničen zidovima, pretvara se u prostor svjetlosti, tišine i Božje prisutnosti. Dominik nije žrtva, nego svjedok vjere — čovjek koji i u trenutku najveće nepravde ostaje cjelovit, smiren i ukorijenjen u vjeri te, poput Isusa, moli: “Bože, oprosti im!”

Središnji motiv spota je krunica — simbol molitve, povezanosti i svjetla koje se ne gasi. Baračeva krunica, rasuta nakon njegova pogubljenja, pronalazi nove ruke koje će je nositi u vjeri. Ona na poseban način oživljava u Domovinskom ratu te postaje važan znak svim hrvatskim braniteljima. Svi su oni, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, branili domovinu upravo s krunicom oko vrata.

O Dominiku Baraču

Dominik Barač, rođen 1912. u Slanom, bio je istodobno vrhunski intelektualac, poliglot i jednostavan dominikanski redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu nositi Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj doktorskoj disertaciji o socijalnoj filozofiji boljševizma jasno je predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz toga su ga razloga partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhapsili, a 1945. prijeki ga je vojni sud osudio na smrt.

Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.

Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu, kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe. Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici bjesomučno strgnuli s pojasa.

Njegovu je subratu milosrdni čuvar donio za uspomenu dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset godina kasnije, zablude boljševizma davno su razrušene, a Baračevi ustrajni pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom mladenačkom zanosu zapisivao.

Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve komunizma, već i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč svim nedaćama.