"Kava za van ne bi ništa promijenila, morao bih ih prodati jako puno da bi mi se isplatilo otvarati. A ništa drugo ne bi ni išlo. Pa tko bi dao 22 kune za pivo i onda hodao s njim ulicom, a u kiosku ga može dobiti za 10 kuna... Računica je jasna, pa ni većina kolega tu na Gornjem gradu nije otvarala svoje kafiće. Koliko sam vidio, tu u susjedstvu samo jedan nudi kavu za van. Rade samo oni koji imaju i kolače, ali oni su nudili kavu i prije odluke da svi možemo prodavati kavu za van. Ta je mjera malo kome donijela neku korist, služi samo da ljudi koji od države dobivaju 4000 kuna odu na posao", govori za Večernji List vlasnik kafića u strogom zagrebačkom centru.
Neki su kafići posegnuli za akcijskim cijenama, pa kavu za van nude po popularnih šest kuna. Mnogi su morali uložiti i u ambalažu za van, a osim toga, kava se na automatima na raznim mjestima i dalje može dobiti već za tri-četiri kune, pa je jasno da je kafićima teško u takvoj konkurenciji. Mjera koju je Nacionalna udruga ugostitelja predlagala s 1. veljače, a koja je zaživjela tek dva tjedna kasnije, polučila je, stoga, prilično mršave rezultate. I to ne samo u Zagrebu, nego i u mnogim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U Rijeci, kako navodi riječki ugostitelj i potpredsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Vedran Jakominić, radi otprilike tek svaki treći kafić.
– I to isključivo u objektima koji se nalaze ili u pješačkim zonama ili u ulicama s više prolaznika. Kako im ide? Nekima bolje, nekima lošije, ali sve skupa mršavo. Da je kafićima to bilo omogućeno cijelo vrijeme, onda bi značilo neku razliku. Ako dnevno utržite 100-200 kuna, nije isto jeste li tako radili 20 ili 120 dana, zar ne! Kad se sve zbroji, kafići su zbog pandemije zatvoreni i bez prihoda punih pet mjeseci. A i u vrijeme kad se radilo ni situacija ni promet nisu bili uobičajeni, tako da je ovo razdoblje katastrofalno loše za ugostiteljstvo – kazuje Vedran Jakominić, koji se nada skoroj odluci Nacionalnog stožera o daljnjoj liberalizaciji rada kafića i restorana.
Isto kao i nova čelnica Nacionalne udruge ugostitelja, Splićanka Jelena Tabak. I u njezinu gradu, gdje bi se za sunčanih dana u ovo doba već uvelike guštalo na “štekatima”, otvoreno je maksimalno trideset posto kafića.
– Nisu otvorili svi koji ili imaju veće pogone ili nisu uz šetnicu. Znali smo kad smo ovo dogovarali da neće svi kolege otvoriti i da je ta mjera zakasnjela. Ali, trebalo je bar ispraviti nepravdu, nema smisla da kavu prodaju pekare, benzinske... a kafići ne – napominje Jelena Tabak za Večernji List.
Zagrebački ugostitelj i bivši predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak kaže da su kafići protekli tjedan ostvarili samo pet posto prometa od onoga koji je uobičajen za ovo razdoblje.
– U posljednjih godinu dana čak je 40 posto ugostitelja bilo u blokadi. Trenutačno je aktivno 21.600 pravnih subjekata koji se bave ugostiteljstvom, broj im se smanjuje, a za neke će 2021. biti i godina zatvaranja – kaže Medak.
Kada bi mogla pasti odluka koja bi značila i “coffee to stay”, službenih informacija nema. Ugostitelji se nadaju da bi se to moglo dogoditi 1. ožujka. Ako ne svuda, barem na terasama.
