Na samom kraju prvoga mjeseca održan je okrugli stol u Hrvatskom saboru na temu predloženog zakona kojim se regulira medicinski prekid trudnoće. Rok Ustavnog suda za donošenje novog zakona o pobačaju bliži se svome kraju.
Također, nedavno je u New Yorku donesen zakon kojim se pobačaj definira kao osnovno pravo svake trudnice i omogućuje do devetog mjeseca trudnoće.
Kao reakcija na to diljem Hercegovine, ali i na društvenim mrežama, osvanuli su plakati s natpisom "Ne daj me majko".
Na sve to osvrnula se Katarina Prnjak, članica Savjeta za rad s organizacijama civilnog društva SDP-a Split, čije priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Kao što nam je već svima dobro poznato, uskoro istječe rok koji je zadao Ustavni sud za donošenje novog zakona o pobačaju. Pitamo se zašto? Kome ide ili ne ide u prilog trenutna šutnja!?
Da, uskoro su izbori pa je bolje odugovlačiti nego se izjasniti.. . Pa tko još poštuje rokove!?
Ali stavimo taj dio malo sa strane i osvrnimo se na morbidne kampanje koje kruže u oblicima poput billboarda. Kad bi postojala skala za ocjenjivanje patetičnosti ova bi svakako kotirala vrlo visoko.
O čemu se radi? Društvenim mrežama se šire plakati (da stvar bude gora već postavljeni) koji prikazuju trudnički trbuh u kojem se vidi beba kako drži majčino srce na konopcu bježeći od škara sa porukom "ne daj me majko" i na taj način se pokušava pobačaj prikazati kao ubojstvo koje pod svaku cijenu treba zabraniti. Što se zapravo pokušava postići!? Isprati nam mozak manipulirajući emocijama. Jedino to.
S obzirom da živimo u 21. stoljeću, nepojmljivo mi je da netko može zagovarati ideju da pobačaj treba zabraniti. Misle li da će se zabranom smanjiti broj pobačaja, da će se povećati natalitet ili živjeti u skladu s kršćanskim načelima!? Ne bi li bilo bolje za početak ojačati svijest o kontracepciji, educirati mlade o seksualnosti, uvesti spolni odgoj i što je najbitnije, uvesti BESPLATNU kontracepciju!?
Što od toga imamo danas? Ništa. Seksualni odgoj je tabu u našem društvu, kontracepcija ne da nije besplatna, već je prilično skupa za hrvatski standard, te stoga nije svima niti dostupna. Osim toga, postoji mogućnost da ne uspijete doći do nje jer je postalo popularno prozivati se na priziv savjesti, između ostalih i od strane ljekarnika. Na priziv savjesti pozivaju se i mnogi ginekolozi koji u jednoj smjeni u javnoj bolnici odbijaju izvršiti pobačaj, a već popodne u privatnim ambulantama taj veliki moral netragom nestaje.
Mislite li da ženama koje se odluče na pobačaj nije dovoljno teško već im trebaju molitvari, stigmatizacija, te razgovori s psiholozima i svećenicima kao što stoji u nekim nacrtima zakona?
Ukoliko bi došlo do zabrane pobačaja, jedino što bi se promijenilo je to da bi žene obavljale pobačaje nelegalno, u neusporedivo gorim uvjetima pritom riskirajući vlastiti život.
Podsjetimo, kada je pobačaj legalan, jedan je od najsigurnijih zahvata u medicini.
(Pobačaj= <1/100.000, ili 1 smrt na 100.000 zahvata,
Porod= 14/100.000, ili 14 smrti na 100.000 zahvata).
Prema istraživanju, svake godine zbog nelegalnih pobačaja u svijetu umre 68.000 žena jer je zahvat izvelo nestručno osoblje u nehigijenskim uvjetima!!! Treba li nam to?! Naravno da ne! Isključivo žena može odlučivati o svome tijelu i o svom reproduktivnom zdravlju!"