Zamislite ovo: stojite u kuhinji, kuharski nabrijani, s receptom u ruci i punim srcem kulinarskog entuzijazma. Piše: „Sitno nasjeckajte luk.” “Jednostavno, zar ne?” Ne. Ako ste iz Zagreba, to znači – uzmite luk. Ako ste iz Splita – čekajte malo, kapulu? Ako ste iz Imotskog – možda je to ipak češnjak? Ili nije? A ako ste iz Rijeke, postoji šansa da već pripremate kapulu, ali ste nesvjesno dodali i češnjak – za svaki slučaj. Dobro došli u hrvatsku kulinarsku zavrzlamu gdje jedan lukmože značiti tri stvari, a češnjak je zapravo luk. Ili obratno.
Kapula, luk, češnjak – tko je tko u kuhinji
Kapula, crveni luk, bijeli luk, češnjak, luk-luk… Pomagajte! U Dalmaciji, kapula je ono što kontinentalci zovu luk. A kad Dalmatinac kaže „luk“, on misli na češnjak. Dakle, ako Dalmatinac kaže „stavi malo luka“, kontinentalcu automatski suze oči – ali ne od emocije, već od sjeckanja krivog povrća. A tek češnjak. U Splitu to zovu „luk“, u Zagrebu to je isključivo „češnjak“, a u nekim dijelovima Slavonije možda će reći „bijeli luk“, dok je „crveni luk“ zapravo – obični luk. Samo što u Dalmaciji on nije crveni nego kapula. Ako ste zbunjeni – dobrodošli u klub.
Recepti kao diplomatska misija
Zamislite međunarodni sastanak domaćica iz različitih hrvatskih regija. Prva kaže: – Ja ti stavim tri glavice luka. Druga se zgrozi: – Tri glavice?! Pa to će sve zaudarat na češnjak! Treća panično dodaje peršin kao diplomatsku intervenciju. Bez ozbiljne prevoditeljske službe, recepti postaju diplomatski incidenti. Neki su parovi zbog toga prestali zajedno kuhati. Djeca su odrasla misleći da su kapula i luk dva različita bića iz crtića. A neki su jednostavno odustali i prešli na smrznuto povrće.
Kad jezik začini život
Zaključak? Nitko nije u pravu, svi smo u krivu. Je li rješenje da uvedemo neki strogi kulinarski rječnik? Možda. Ili da jednostavno počnemo crtati povrće na receptima. Još bolje – neka se i luk, i kapula, i češnjak ubace zajedno. Ionako je sve to „za bolji okus“. Dok se jezik i dalje zabavlja na naš račun, jedno je sigurno – što god da stavite u lonac, ako miriši na djetinjstvo i podsjeća na bakinu kuhinju, sve je oprošteno. Pa makar to bio luk koji to zapravo nije. Kažu da se najviše brakova raspalo ne zbog ljubomore, nego zbog jedne rečenice: „Pa rekla si luk, ne češnjak!“ (Svadbeni zavjeti uskoro će sadržavati i dodatak: „U zdravlju i bolesti, i u kapuli i u luku.“)
A usput budi rečeno, nebitno za temu, ali je jako dobro znati: Sve što u prirodi miriše na češnjak ilitiga luk, jestivo je! I zato, dragi čitatelji, idući put kad krenete kuhati po receptu iz neke druge regije, ne zaboravite: nije problem u vama – problem je u luku. Ili kapuli. Ili u jeziku koji je, čini se, odlučio začiniti naše živote jednako kao i lonce. A ako vam jelo ne ispadne kako treba, samo recite da ste „kreativno interpretirali lokalni idiom“. I po mogućnosti – pospite peršinom (petrusimul, petrusimen). On je, makar zasad, svima jasan.
