Na jučerašnji dan, 19. siječnja, rodio se Dragan Holcer – podsjetili su na to brojni obožavatelji i prijatelji na društvenim mrežama. Dragan je bio legendarni kapetan, pa i predvodnik "Zlatne generacije", jedan u nizu triju kapetana – Holcer, Jerković, Šurjak – ali, budimo iskreni, najvećeg i najuspješnijeg razdoblja "bijelih". Napustio nas je prije deset godina, 23. rujna 2015.
Došao je u Split iz niškog Radničkog još 1967., kao transfer desetljeća. Baš se tada prebrođivala dobro poznata kriza u Hajduku, kada nije bilo ni rezultata ni igračkih zvijezda, pa ni "tića" i "rebaca" iz omladinskog pogona. Tvrdi su bili i Nišlije u pregovorima – teško su puštali Holcera – a za već tada vrhunskog halfa zagrizao je i beogradski Partizan. No angažirao se trener Dušan Nenković: htio je Holcera, i to u paketu s Miroslavom Vardićem. Priča se kako je iz Splita poletjela i "Cessna" s dobrom poputninom. Sponzor je bila tadašnja IKB banka (kako se tada zvala Splitska banka), a današnja OTP – moglo se.
Predsjednik Hajduka Tito Kirigin pod svaku cijenu htio je stvoriti velikog Hajduka. Nazirala se velika generacija Bićinih, pa onda i Ivićevih juniora. Trebalo je dovesti par pravih, karakternih igrača koji će povesti tu mladost po Starome placu. A Dragan je bio baš taj. Bio je kapetan, pa i onog prvog osvojenog prvenstva s Hajdukom – velike i opjevane titule 1971. i legendarnih dočeka "kad je more gorilo". Kad je Holcer vikao u svlačionici u Beogradu na poluvremenu, onako baš kapetanski, Hajduk je izveo preokret i nakon 0:3 iz prvog dijela u nastavku pobijedio Partizan s 4:3 te osvojio titulu nakon 16 godina.
I danas se za nekog vrsnog libera zna reći da je "libero" holcerovskog tipa. Dragan Holcer bio je poznat po tome što bi protivniku, bez faula, znao oduzeti loptu – na samo njemu svojstven način.
A onda onaj niz kupova i titula sedamdesetih te uspomene na velikog kapetana i čovjeka, kao što danas na društvenim mrežama piše i Draganov prijatelj i suigrač, s kojim je trideset godina zajedno vodio veterane Hajduka – Ante Ivković Zonzi. "U moje matere je pojeo prvi bakalar", zna reći Zonzi kad se sretnemo i evociramo uspomene na slavnu hajdučku povijest. I autor ovog teksta imao je čast jednom biti na klupi pored Holcera, kad smo Drago i ja doveli veterane Hajduka u Bašku Vodu, na jedan memorijalni turnir, a ljudi se okupili oko Holcera kao oko žive legende.
Ostavio je pečat i u tada prejakoj Bundesligi, nastupajući za Stuttgart i Schalke 04. I naravno da su mu prošle godine u Poljudu otvorili vitrinu, kakvu imaju samo najveći koji su nosili bijeli dres. Bio je to jedan od zadnjih velikih događaja koje je u hajdukovim salonima priredio čuvar povijesti "bijelih", nažalost nedavno preminuli Jurica Gizdić.
Dragan Holcer bio je drugi "furešt" kapetan Hajduka, nakon velikog Bajde Vukasa. Vodio je u Splitu i svoj kafić "Bili as", na Pjaci – kolokvijalno poznat kao "u Holcera" – gdje je uokviren stajao dres Peléa s oproštajne utakmice u Rio de Janeiru. Tko zna gdje je i taj dres na kraju završio, a lijepo bi bilo da se sačuvao, pa i izložio negdje unutar poljudskog stadiona ili u Kući slave splitskog sporta, tamo gdje sportski zaljubljenici neumorno čuvaju uspomene. Bilo je to vrime kad se govorilo: ako nisi svratio "u Holcera", kao da nisi bio na utakmici. Vrime uspomena na jedan Split kojeg više nema.
Pamtimo te, kapetane!
