Dugotrajni problemi s nepropisnim parkiranjem u blizini Osnovne škole Žnjan–Pazdigrad ponovno su došli u fokus javnosti nakon što su stanari Pazdigradske ulice službeno upozorili nadležne institucije na ozbiljno ugrožavanje sigurnosti djece i stanara.
U dopisu upućenom policiji, gradskim službama i drugim nadležnim tijelima, stanari upozoravaju da se prometni nered u okolici škole ponavlja iz dana u dan, bez vidljivog rješenja. Posebno ističu kako se problem ne može više smatrati izoliranim incidentom, već sustavnim propustom koji traje godinama.
Najkritičniji su dolasci i odlasci iz škole
Prema navodima stanara, prometni kaos najizraženiji je u jutarnjim satima između 7:35 i 8:00, zatim poslijepodne od 15:30 do 16:00 te navečer, kada se održavaju dodatni programi. U tim razdobljima dio roditelja zaustavlja ili parkira vozila na sredini kolnika, bez obzira na prometna pravila, sigurnost djece ili drugih sudionika u prometu.
Takvo ponašanje, upozoravaju, dovodi do potpunog zastoja prometa i stvara situacije u kojima su djeca prisiljena kretati se između vozila, često bez ikakve zaštite ili nadzora.
Pješački prijelazi postaju najopasnija točka
Posebno zabrinjava praksa parkiranja vozila na pješačkim prijelazima, čime se djeci koja prelaze cestu potpuno zaklanja vidljivost. Stanari ističu da vozači koji nailaze ne mogu na vrijeme uočiti dijete na prijelazu, što predstavlja izravnu opasnost od teških prometnih nesreća.
Uz to, redovito dolazi do blokiranja ulaza i izlaza iz garaža u Pazdigradskoj ulici, zbog čega stanari ne mogu koristiti vlastita parkirna mjesta niti izaći vozilima. Situacija se dodatno pogoršava za kišnih dana, kada prometni kolaps poprima još ozbiljnije razmjere.
Apel nadležnima: sigurnost djece mora biti prioritet
Stanari poručuju kako je stanje postalo neizdrživo te apeliraju na nadležne službe da hitno reagiraju i uvedu konkretne mjere – od pojačanog policijskog nadzora do trajnih prometnih rješenja u zoni škole.
Upozoravaju da se više ne radi samo o komunalnom redu ili prometnoj kulturi, već o sigurnosti djece, koja bi morala biti apsolutni prioritet. Pitanje koje se sve glasnije postavlja glasi: mora li se dogoditi tragedija da bi se problem konačno počeo sustavno rješavati?
