Predsjednička kandidatkinja prof. dr. sc Katarinq Peović (Radnička fronta) danas je poslala priopćenje povodom prijetnji upućenih kolegi i povjesničaru Hrvoju Klasiću.
Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti:
Povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Klasić, dobio je ozbiljne prijetnje smrću od strane osoba koji sebe nazivaju ”Ustašama”. Slične prijetnje upućuju se ne samo njemu već i svima onima koji su za ”Ustaše” politički nepodobni ili onima koji su “krivi” zbog svoje nacionalnosti i vjeroispovijesti. Kao “politički nepodobna” predsjednička kandidatkinja i sama sam dobila već nekoliko prijetnji ekstremnih desničara tako da mi je i iz prve ruke jasno da ovakvi činovi nisu sporadični incidenti već redovno stanje stvari u hrvatskom društvu.
U Hrvatskoj je povijesni revizionizam u obliku relativizacije ustaškog pokreta blagoslovljen od strane vladajuće elite, a koristi se za odvraćanje pozornosti javnosti od loših materijalnih uvjeta života u državi. Na taj način miče se fokus s poprilično beznadne ekonomske situacije u zemlji iz koje je ”trbuhom za kruhom” samo u nekoliko godina izašlo preko 300 000 tisuća radno sposobnih, većinom mladih i školovanih ljudi.
Ustaše se prikazuje kao romantične patriote i domoljube koji su se samo borili za svoju državu, a pozdrav “Za dom spremni” koji je domaći pandan pozdravu “Heil Hitler” čak i aktualna predsjednica Republike opravdava kako bi se dodvorila proustaškoj desnici. Koliko je daleko HDZ otišao u gledanju kroz prste desničarskom ekstremizmu najbolje govori činjenica da su pravo korištenja simbola fašizma u javnom prostoru dobile pojedine braniteljske organizacije.
Povijesne činjenice kojima se bavi i Hrvoje Klasić po pitanju ustaškog pokreta su vrlo jasne i govore nam da je riječ o zločinačkom pokretu, koji je u suradnji s njemačkim nacističkim režimom odgovoran za masovne deportacije, progone, ubojstva i torturu ogromnog broja ljudi kao i za prodaju teritorija stranom okupatoru. Poklič “Za dom spremni” nikada nije bio ”stari hrvatski pozdrav” već je jedan od simbola pokreta koji je prije više od sedamdesetak godina na ovim prostorima sijao mržnju i smrt.
Rehabilitacijom ustaštva i nacionalističkom retorikom vladajući stvaraju političku klimu u kojoj je veći problem susjed koji se preziva malo drugačije nego političar koji je prenamjenom zemljišta prisvojio pola otoka ili tajkun koji se obogatio u privatizacijskoj pljački i koji ne isplaćuje plaću, a živi u vili i ljetuje na jahti.
Nacionalizmu i ustaštvu možemo se oduprijeti stvaranjem povoljnijih ekonomskih uvjeta za život gdje će na prvom mjesto biti interesi radničke klase nasuprot interesima krupnog kapitala i političkih elita kao i zakonskom regulativom koja će oštro kažnjavati promoviranje fašizma i ustaštva.
