"Svakako ćeš naći da su muslimanima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole", citat je iz Kur'ana koji govori o odnosu kojeg bi muslimani i kršćani trebali međusobno njegovati. Jesu li katolici u Splitu muslimanima prijatelji ili neprijatelji ili svi žive u paralelnim svemirima u kojima jedni o drugima nemaju pojma i uopće se međusobno ne primjećuju? O toj i mnoštvu drugih tema razgovarali smo s Vahidom ef. Hadžićem, splitskim imamom koji nas je srdačno primio u svom uredu u Splitu.
Hadžić u Splitu sa suprugom živi proteklih 20 godina. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, a onda se selio po raznim hrvatskim gradovima zbog službe. U Splitu su on i supruga podigli svojih četvero djece, a nakon što su klinci otišli od kuće zbog školovanja i poslova ostali su sami. Jedan imamov sin završava doktorat iz oblasti AI u medicini na Harvardu, gdje je upisao studij nakon što je završio Islamsku gimnaziju u Zagrebu. Hodža i njegova supruga dočekali su nas s baklavom, rahatlokumom i crnom kavom.
U županiji živi više od 3000 muslimana, u Splitu više od 750
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Splitsko-dalmatinskoj županiji živi više od 3000 muslimana, od kojih je 754 u Splitu. O svima njima, kao i brojnim turistima i stranim radnicima, brinu Vahid efendija Hadžić i njegova supruga koja radi kao vjeroučiteljica. Gotovo je standardna praksa da imam u jedan džemat (vjerska zajednica nalik našoj župi op.a) dolazi sa suprugom koja je najčešće vjeroučiteljica pa njih dvoje u većini džemata u Hrvatskoj i okolnim zemljama funkcioniraju kao tim.
Hadžić je jedini imam u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a Medžlis Islamske zajednice u Splitu (koji se nalazi u centru grada) jedini je prostor u županiji u kojemu se obavljaju molitve i vjerski obredi.
I ured imama nalazi se u centru grada, a u istom objektu je i učionica za vjeronauk. Prostor za molitvu u vlasništvu je Grada Splita, a Islamska zajednica Gradu plaća najam. Objekt u kojemu je učionica i ured imama je u vlasništvu Islamske zajednice.
Šerijatska vjenčanja su rijetka, ali vjernika na molitvama je puno
"Svaki čovjek koji putuje u drugu zemlju zbog posla ili bilo čega drugog ima potrebu pronaći mjesto za molitvu. Kako god katolici obilaze crkve na putovanju ili u stranoj zemlji, tako i muslimani koji dolaze u Split traže Medžlis", kaže nam Hadžić i naglašava da je najviše vjernika na molitvama upravo ljeti tijekom turističke sezone.
Šerijatska vjenčanja su prilično rijetka, govori nam imam. Muslimani koji žele obavljati šerijatsko vjenčanje to najčešće rade u gradovima u kojima su rođeni. Zanimalo nas je i koliko je domaćih ljudi proteklih godina prihvatilo islam, ali ni ta brojka nije velika, potvrđuje Hadžić. Događa se, ali ne može se govoriti o nekom trendu. Imam naglašava da je prihvaćanje islama potpuno privatna i intimna stvar koja se ne mora obavljati u vjerskom objektu, pa on ni ne može znati za svakog čovjeka koji je u Dalmaciji prihvatio islam. I žene s hidžabima (maramama) su rijetkost na našem području.
No, u Medžlisu, gdje splitski imam gotovo uvijek obavlja svih pet molitvi dnevno, mnoštvo je vjernika. Posebna je gužva petkom u podne na džumi (džuma je muslimanski vjerski obred koji se obavlja u vjerskoj ustanovi petkom, najčešće dolaze samo muškarci). Na džumama u Splitu bude više od stotinu ljudi - kako onih koji u Splitu žive desetljećima tako i stranaca i turista koji su tu samo privremeno.
Splitski imam, koji nakon džume održava hutbe (govor sličan propovijedi u crkvama op.a) napravio je i QR kodove s prijevodima govora za strance koji dolaze na džumu.
Prostor je premali za sve vjernike, muslimanima u Splitu treba manji Islamski centar koji neće biti usred gradske jezgre
Kao što se vidi u medijima za svaki muslimanski praznik, u prostor Medžlisa ne staju svi vjernici koji žele klanjati Bajram-namaz. Iako je Hadžić jako zadovoljan odnosom Grada i županije prema njihovoj zajednici, problem je praktične prirode. Prostor postaje premali za sve vjernike, nalazi se usred gradske jezgre, a ljudi nemaju gdje parkirati.
Split je, govori nam imam, jedini veliki grad u Hrvatskoj koji nema svoj Islamski centar. Hadžić smatra da bi za muslimane koji žive u Splitu i u Split dolaze najbolje rješenje bilo da se napravi manji Islamski centar koji se neće nalaziti usred grada.
Islamski centar trebao bi se sastojati od džamije i nekoliko sporednih objekata za učionice i slične prostorije.
"Ne želimo megalomaniju, džamija ne mora imati ni minaret"
Hadžić kaže da muslimani u Splitu nemaju megalomanske želje. Iako se prije nekoliko godina u medijima pojavila tvrdnja da će se izgraditi velika džamija na Mejašima uz koju su se pojavile fotomontaže džamije s ogromnim minaretom, od toga nema ništa.
"Džamija se treba uklopiti u vizuru grada, a ne izgledati kao da je u Kuvajtu. Što se nas tiče, ne mora imati ni minaret ukoliko bi to nekog uznemirilo", govori nam hodža (minaret je visoki toranj uz džamiju s kojeg se čuje poziv na molitvu op.a).
Imam naglašava da Islamsku zajednicu u Splitu financiraju isključivo domaći vjernici svojim prilozima. Naglašava i važnost borbe protiv ekstremizma ljudi koji, kako nam kaže, islam ne tumače ispravno i padaju pod utjecaj interneta i ljudi koji zloupotrebljavaju vjeru.
Imama smo pitali i za odnose s drugim manjinskim zajednicama u gradu. Održava prijateljske odnose sa Židovskom općinom kao i sa Pravoslavnom crkvom. Ide i na sva gradska događanja gdje bude službeno pozvan. Trenutna gradska vlast održava dobar kontakt s njima, a tako je bilo i s većinom bivših gradonačelnika Splita. Samo jedan ih, kaže, nikad nije primio ni posjetio.
Hadžić se nada da će uskoro s Gradom Splitom pokrenuti pitanje izgradnje džamije i islamskog centra te naći prikladan prostor u kojemu bi se mogli okupiti muslimanski vjernici kojih u Splitu definitivno nije malo.
