Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita jer je napisao foto-enciklopediju o Splitu "Povijest pisana svjetlom - Split od Prisce do Adriane" koja se sastoji od tri dijela, sa šest uveza. Split je predstavljen po gradskim predjelima s preko 8000 starih fotografija iz bogate Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, zaključno do "VIII. Mediteranskih igara" 1979. godine s pripadajućim tekstovima.
Svaki od tri dijela ima i uvodni dio i to sve splitske gradonačelnike, kinematografe, fotografe koji su snimali grad, filmove koji su u Splitu snimani, te naposljetku u trećem dijelu i splitske osobenjake.
Dobitnik je godišnje nagrade Muzejskog društva 2019. godine za provedeni istraživački rad koji je uslijedio publikacijom, te Nagrade Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo iz područja umjetnosti 2025. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Glavičine.
Splitski predio Glavičine se spominje poslije 1119. godine, potom u 15. stoljeću, pa sve do 1777. godine kada se nazivaju Glavičine ili Komulovića glavica. U vrijeme prvih provala Osmanlija na splitsko područje oko 1500. godine taj je gradski predio dobio važnu ulogu i postao osmatračnica.
Kada je crkva sv. Nikole, koja se nekada nalazila na Glavičinama, pregrađena u kulu Borčić tvrdi kako nije točno poznato, no i tvrdi da je to bilo svakako prije 1691. godine.
da napokon utvrdimo, je li na Turskoj kuli bila kula
U vrijeme prvih provala Osmanlija na splitsko područje oko 1500. godine položaj Glavičine dobio je važnu ulogu kao osmatračnica. Kada je crkva sv. Nikole koja se tu nalazila pregrađena u kulu, nije točno poznato, ali izgleda da je to bilo 1538. godine. Već 1578. godine zabilježeno je da crkva sv. Nikole služi za javnu stražu i da je iznad nje sagrađena kula koja ju cijelu pokriva.
Kula je pružala zaštitu težacima koji su obrađivali okolna polja u vrijeme čestih provala Osmanlija u okolicu Splita. U kuli je stalno boravila straža. Ostatci utvrde bili su sačuvani sve do 1922. godine kada su zbog otvaranja kamenoloma uništeni. Otad kula - stražarnica živi samo u toponimu Turska kula.
/G. Borčić: Povijest pisana svijetlom, Treći dio (III)/
Njezini ostaci se mogu vidjeti još 1922. godine, a otad kula-stražarnica živi samo u toponimu Turska kula. U kuli su krajem 16. stoljeća stalno boravila četiri puškama naoružana Poljičanina. Voda je na Glavičine uvedena 1936. godine nakon čega je tamo mogao nastati novi gradski kvart. Po prijedlogu GUP- a iz 1950. godine Turska kula je trebala postati centralni dječji rekreacijski park.
Izvor:
Digitalni arhiv "Slobodne Dalmacije", broj od 4. prosinca 1972.
- U vremenu od 1948. do 1950. godine uz Zrinsko-Frankopansku ulicu je izgrađena Brodograđevno-industrijska škola, a projektanti zgrade su bili Lj. Mihaljević i Z. Tončić. Radničko stambeno naselje Brodogradilišta Split u tadašnjoj Staljingradskoj ulici zajedno su projektirali arhitekti Dinko Vesanović i Zlatibor Lukšić. Naselje se sastojalo od kompleksa sa šest trokatnica s jednostrešnim krovom grupiranih u dvije skupine. Tako je izgrađeno ukupno 120 stambenih jedinica.
Foto: URBS
Borčić nastavlja da je svih šest zgrada imalo izbačene lođe u odnosu na plohe pročelja, a međusobno su se razlikovale u materijalu pročelja. Tri zgrade su imale kamena, a tri ožbukana pročelja. Zgrade su dovršene u kolovozu 1948. godine.
