Nervozna hodam prema Silvaninom stanu, nosila dvije torbe pune materijala za šivanje. Zamolila me je da joj pomognem kreirati kostime djeci za u školu. Ne volim to šiti, ali znam da se već godinama muči kao samohrana majka i zaslužila je svaku pomoć koju jedna prijateljica može pružiti.
Vedrana me već obavijestila da je zaljubljena i dugo je takvu nije vidjela.
- Darija moja, da vidiš koja je Silvana sretnica, prekrasan je. Kaže mi da sve ima; prekrasan stan, vikendicu, džipa, brod, dvoje krasne dice, jedino je žena problem. Ona ti je neka glupača koja ga maltretira, radi mu ljubomorne scene, da ne zna kako bi izdržao da nije upoznao Silvanu.
Dok je ovo pričala imala je zatvorene oči, točno sam osjećala da je željela biti na njenom mjestu. Pokazati kako je ona prava žena za njega i da ona bolje od Silvane može njemu pružiti toplinu nježne žene.
- Meni zvuči prekrasno, muškarac sve ima, ne fali mu ništa, baš lipo čak ima i viška.
- Kako viška?
- Pa ženu!
- Ona nije problem, već dugo to je brak na papiru.
- Je, u pravu si, samo uzmeš papir i pokidaš ga. Ma možeš ga i zapalit, sve isto. Samo se meni čini da si ti dobro ljubomorna na Silvanu.
- Ma nisam, odakle ti to – odgovori brzinski, dok su joj se crvenili obrazi.
Kada sam ušla u Silvanin dnevni boravak prvo što sam vidjela bile su nečije noge naslonjene na rukohvat kauča. Umotane u dekicu, baš onako kako sam ja mom sinu umotavala dok je još bio u vrtiću, da mi se moj mali ne bi prehladio. Moram reći Vedrani da se ne treba brinut, dobro ga pazi Silvana.
Ležao je poluzatvorenih očiju i gledao televiziju. Nije se čak ni digao iz pristojnosti, već samo klimnuo glavom, na takav način da bih trebala osjećati privilegiju što mi se javio.
Prođe mi kroz glavu, je li njegova žena zna koliko je sramoti?
Silvana je nesvjesna svega oko sebe, cijela uzbuđena, vrtjela se u krug kao psić koji ugleda vlasnika poslije godinu dana izbivanja.
- Sjedi, hoćeš kavu, napravila sam makovnjaču, Dinko je obožava.
- Može i jedno i drugo.
Dok je kuhala kavu, on se ljutito namrštio, vidljivo ga naša priča ometa u popodnevnom odmoru. Silvana se trgnula i tihim glasom doviknula.
- Ljubavi, nemoj se ljutiti, ali tribamo ušiti dici kostime.
Ništa nije odgovorio, samo se tromo, usporeno digao i obukao papuče. Lipo bome, ima on ovdje i svoje papuče. Dobro se udomaćija.
- Idem ja, vidim da smetam - izgovori na takav način da se obje trebamo osjećati krive jer smo prekinule njegov popodnevni odmor. A koji kreten!
Izašao je da se nije pozdravio, ona je poletjela za njim tražeći barem površni poljubac. Vidjelo se da joj, čak i površna njegova toplina, treba kao bebi boca prije spavanja. Jedino je on može nahraniti i dati mir koji joj treba da prespava život, jer uz ovakvu budalu ona ne živi, već spava radost.
Kada smo ostale same, uputi mi molećivi pogled.
- Znam što misliš o vezi sa oženjenim muškarcem, ali viruj mi, ovo je nešto sasvim drugo.
- Virujem, drugo totalno!
- Tako nam je lipo zajedno.
- Je li vam lipo zajedno u krevetu ili kad se on izvali k'o medvjed, a ti ga služiš? Koliko ti plaća za sve to?
- O kojem novcu ti pričaš? Ja uživam udovoljavati, doma ga nitko ne razumije, jedino kod mene ima mir.
- Baš lipo, a koliko ti je iskešira taj mir?
- Ne treba meni njegov novac, ja uživam kad smo zajedno - sada već ljutito, bacajući škare na stol, izgovori.
- Znaš da nikada neće ostaviti ženu.
Odjednom je zanijemila! Ostala sam šokirana, zar ona stvarno misli da će on ostavit ženu zbog jedne samohrane majke dvoje osnovnoškolaca, još i u teškoj financijskoj situaciji.
- Slušaj Silvana, oženjeni muškarac služi za dvi stvari, seks i ako izvučeš koju kunicu. To ti jedino može pružiti, sve drugo pripada njegovoj ženi. Vidim da ti od ovog mamlaza ne dobivaš ništa, još gubiš svoje vrime, pravit mu papice.
Vidjela sam tugu u njenim očima i srce mi se steglo jer znam koliko je dobra, traži samo malo muške ljubavi da se ponekad osjeti ženom, a ne samo majkom. Svi mi trebamo pažnju, ali mnogi je nisu ni u djetinjstvu dobili i cijeli život ne znaju prepoznati što je davanje, a što je pružanje ljubavi.
- Godinama papice radim samo svojoj dici, poželjela sam malo i muškarcu, iako sam svjesna da nije moj muškarac, ali je muškarac.
Zagrlila sam je kao majka svoju malu curicu i poljubila u obraz, da prođe bol.
- Silvana, tu sam i bit ću tu za tebe uvijek, samo nemoj cijelu sebe dati, ne dozvoli da postaneš jedna prazna čahura. Jer on samo uzima, ne daje, jer ti nema što dati. Uživaj u trenutku kada je pored tebe, nahrani se svim što ti treba i budi svjesna da će jedan dan on nestati.
Nestao je i prije nego sam mislila, žena mu je vidjela zrno maka među zubima...
