U životu svakog čovjeka jako je važna prehrana. Bitno je da je raznolika i zdrava, kao i da na tanjuru imamo različite boje. Ako krenete na neku od tržnica (ili kako mi u Dalmaciji kažemo – na pazar) naći ćete različite vrste voća i povrća koje će našu prehranu učiniti zdravom i dati nam potrebnu dozu vitamina. Iako, i u prirodi možemo naći različite vrste biljaka, samoniklih, koje su također pune vitamina i minerala. Samo ih treba znati ubrati!
Ono što je važno znati jest da moramo biti jako oprezni. Iako nam priroda može dati pun tanjur zdravlja, ima i onih biljaka koje su – otrovne. Isto tako, ne beru se sve tijekom cijele godine. Treba znati kada se što može brati.
Razgovarali smo s Marijom Jug Dujaković, poznavateljicom biljaka koja je do umirovljenja radila u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu.
Ne kuha se jednako
„Koje biljke možemo pronaći ovisi o tome jesmo li na otoku, na obali ili pak u Dalmatinskoj zagori. Neke biljke su već izrasle, a u Zagori gdje je submediteranska klima i gdje je malo hladnije neke se još uvijek može naći, kao primjerice kostrić. Na otoku cvate u ovom dijelu godine. Bitno je znati da se ne smije jesti kad izraste već se smije jesti samo kada je u obliku rozete.
Imamo i mak koji se još neko vrijeme može brati, ima puno divljeg luka. Najbolje je na otocima i priobalju to brati u veljači i ožujku, a sve ovisi o prethodnim mjesecima - bilo je jako hladno pa je taj period kraći. Imamo i mlado lišće trputca, a to sve ide u mišanciju ili divlje zelje. Sve se miješa zajedno. Ima i mladog koromača, sada recimo niče divlja mrkva.
Postoji prekrasna biljka koju u dijelu priobalja zovu majčina dušica, na Hvaru materduha, a u Rupotinama je zovu dušica. Ima cvijet sličan maslačku. Jako je ukusna. Zatim imamo biljku koju u našem kraju zovu škripavac, a službeni naziv je pušina. Također je jako ukusna. Žutinice, a to je zapravo divlja cikorija, sada također ima“, kazala nam je Marija Jug Dujaković.
Divlje samoniklo bilje ipak se ne kuha jednako kao i ono koje kupimo na pazaru – primjerice blitva ili špinat.
„Sve se kuha, samo za razliku od blitve koju kuhamo u puno vode jer želimo i nešto izgubiti kad je kuhamo, ovdje se kuha u malo vode jer želimo da nešto ostane. Sve ove biljke imaju puno više vitamina i minerala nego što imaju kultivirane biljke.
Ljudi ih koriste, ali sve manje i manje jer se gubi znanje. Mišancija ili divlje zelje se jede jer se može naći na pazaru, ali naši ljudi sve manje znaju o divljem bilju jer su sela iseljena, ali i oni koji žive na selu žive urbano“, kaže nam sugovornica.
Treba koristiti znanje starijih ljudi
Kako nam je pojasnila, u prirodi se može naći mnogo hrane, samo je potrebno – znanje.
„Ima hrane koliko god hoćete, samo treba znanja. Treba paziti gdje se bere jer je teren sve više zagađen. Recimo ako je u pitanju polje koje se prska pesticidima onda se tu ne bere, isto tako ako je u plasteniku gdje se prska, to više nije zdravo.
Kod biljaka je isto kao i kod gljiva – treba znati što se bere i kad netko nauči jednu biljku to je već puno. Treba iskoristit znanje starijih ljudi, a ne samo iz knjiga. Ljudi su znali brati iz knjiga, po slikama i totalno su krive biljke ubrali. Uvijek podsjetim na smrtne slučajeve na Velebitu jer su ljudi ubrali đurđice umjesto medvjeđeg luka. Svi naši lukovi, a imamo ih puno, su jestivi. Tu je važan karakterističan miris jer miriše kao češnjak ili poriluk. Kad ima takav miris – to je divlji luk, a ako nema nije. Ti ljudi su očito gledali samo kako list izgleda.
Ima otrovnih biljaka i kada se uče ljekovite biljke, prvo treba naučiti otrovne. Ima i onih koje imaju laganu otrovnost i treba je pojesti jako puno da bi se nešto dogodilo. Tako sam jednom srela čovjeka koji je nabrao divljeg luka, ali i lukovice ptičjeg mlijeka. Izgledaju jako slično, samo su ove druge otrovne ako se jedu sirove, a on ih je tako inače jeo“, kaže nam sugovornica.
Kaže nam da je jako bitno koristiti osjet mirisa. Također je dobro pitati nekoga tko poznaje biljke.
„Imamo i jako puno biljaka za čajeve. Ja, kako gdje prolazim, uberem. Beru se u različito doba. Ono što sam srela u svom radu je da mladi ljudi sa sela kupuju vrećice čaja i kuhaju ga, a kraj njih rastu biljke predivnog mirisa i jako zdrave - imamo šipak, šipurak, kadulju, vrisak (bere se u kolovozu i rujnu), zatim mravinac koji se bere u srpnju, majčinu dušicu koja se bere u svibnju. Također se za čaj mogu koristiti bazga, i stolisnik i mladi listovi kupine“, kaže nam Marija.
Kopriva je jako zdrava
U povrtnjacima raste tušt koji je jako bogat mineralima. Ljudima je poznat, a u Italiji se čak prodaje na tržnici.
Kada se spomene kopriva, vjerojatno je svima prva asocijacija da ona „peče“. Unatoč tome, dobra je za jelo, usto i jako zdrava.
„Mladi izdanci koprive mogu se lešati sa drugim zeljem, a može se skuhati i posebno sa maslinovim uljem. Može se napraviti kao špinat, ali je bolje od špinata. Za jesti moraju biti mladi izdanci, a kada procvate – dobra je za čaj“, kaže nam sugovornica.
U svakom kraju, u svakom selu su jako različita imena za iste biljke. Važno je pitati nekoga tko je upoznat sa biljkama da ne bi ubrali nešto krivo, a ukoliko niste sigurni što berete – držite se onog provjerenog, kao što su šparoge koje sigurno svi poznaju.
