Pred bočnim ulazom u Konkatedralu Sv. Ivana Krstitelja je red od jutra do sutra zainteresiranih turista, osim ako nije sveta nedilja ili koji rimokatolički blagdan. Za 15 eura zainteresirani turist može pogledati interijer brutalno kićene crkve. Naime, kićena je nema s čime nije. Posebno se ističu dva autora, oba iz vremena kad se u Europi već dobrano razumijevala i koristila matematička disciplina zvana perspektiva, pa su se trendy slikari uhvatili prezentirati likove koji se valjaju iz mraka, valjda da bi likovi, uglavnom sveci, bili mističniji.
Mattia Preti i svod
Jedan autor je Mattia Preti koji je, skupa sa svojim radnicima, oslikao sva polja glavnog svoda konkatedrale. Zanimljivo je da su iz iste (trendy) radionice Četiri evanđelista koja bi se trebala nalaziti u Sv. Vlahu, odnosno u Gospi od Karmela u Gradu. Dabome, u nas je njihovo razgledavanje džabe ili gotovo pa džabe. Netko bi rekao kako se na Malti sveta mater crkva bolje snalazi jer naplati u gluhi zimski radni dan svaku uru po brat bratu 1.500 eura! Dabome, netko se onda zapita šta je našoj svetoj materi crkvi pa da i ona ne naplati koji dinar?!
Caravaggio i Sv. Jere
Netko bi, isto tako, mogao reći da je to radi toga što su u konkatedrali još dvije slike od važnosti koja bez daljnjega obara s nogu, a koje vrste doma nema – Caravaggio! I to je točno. Da zainteresirani turist doleti, odnosno doplovi na Maltu i vidi samo Pogubljenje Sv. Ivana Krstitelja ili manju, ali za Dalmatince mnogostruko važniju sliku – Sv. Jeronima koji piše, to mu je sasvim dovoljno umjetnosti do kraja života.
Dakle, slike iz Pretijeve radionice imam(o) i doma, pa se vrijedi pozabaviti Caravaggiom. Pogubljenje je slika za milijardu riječi koja je u posebnom dijelu crkve na inventivan način razjašnjena, ali razjašnjena je i na svim mogućim istraživačkim TV kanalima, tako da se ne na nju ne isplati trošiti riječi, za razliku od spomenutoga Sv. Jeronima. Sv. Jeronim je po dimenzijama značajno manja slika od Pogubljenja, o njoj nema tako puno TV emisija, ali je po temi srcu bliža, a samim time i draža. Naime, sveti Jere je zaštitnik Dalmacije, čovik čije ime nosi kaštelanski aerodrom, čija crkva markira južnu padinu Marjana, itd. Vrijedi istaknuti i jedan „fun fact“. Splitsko-dalmatinska županija je bila organizirala izložbu umjetnina inspiriranih svetim Jerom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2024. godine. Umjetnine su nastale na likovnoj koloniji održanoj baš u splitskom Sv. Jeri. To je sve Jere zaslužio, i puno više od toga, time što je prva važna poznata povijesna ličnost koja se po nacionalnosti deklarirala kao Dalmatinac.
Jerina koža i sunce
Caravaggio je prikazao svetoga Jeru kako se jedan čas skočio iz postelje, sjeo na njen rub, pa se prihvatio pera da zapiše svoje misli. Svi opisani Jerini pokreti prije ovog u kojem je uhvaćen na slici se vide na toj istoj slici. Dobro mu je osvijetljen muževan isposnički, ali ipak snažan, torzo. Gleda drito u kartu, ništa predmeti razbucani po stolu. Toliko je Jere koncentriran da ne mari šta mu se pidžama zagropala oko live ruke. Neobrijan, malko snen i(li) zamišljen. Naročito mu je osvijetljena glava jer se nagela preko stola u prvi plan. Jasno se vidi kako misli. Ukratko, i lip i mudar. Toliko je njegova pojava na platnu precizna i autentična da mu je torzo prikazan neosunčan i bijel, a ono kože glave šta se vidi od brade i ostataka kose, jer je proćelav, je ožeženo suncem. Iz aviona je jasno da je sveti Jere pravi naš čovik!
Sveti Jere četiri puta
Međutim, vrijedi istaknuti kako nije ovo jedini Caravaggiov Jere. Naslikao ga je još dvaput kad zapisuje i jednom kad meditira. Je li stvar narudžbi investitora ili Caravaggiove emocije prema Jeri, a to sigurno ne bi bilo slučajno imajući u vidu kakav je tip Caravaggio bio, ne znam. Činjenica je da Caravaggio nema nijednog drugog sveca niti dvaput. Jeru je prikazao sveukupno četiri puta.
U konkatedrali se može proboraviti cijeli bogovetni dan, a da ne dosadi. Očigledno se nađe pokoji pacijent koji tu boravišnu mogućnost uistinu iskoristi. Zato je zgodno što ima uređen sanitarni čvor. Kabine sanitarija su istodobno za muške, ženske (i rodno neodređene). Da to vide pojedine ćudoredne Hrvatice koje žene sinove uz pjesme pjevača koji nosi nadimak automatske puške, izvrnile bi se na glavu. Mene je dopalo u kondut iza gospoje naoružane Pentaxom od pet kila koja nije za sobom potegla vodu.
Nakon nekoliko sati zaljubljenosti i zadivljenosti, obilaska svega što u njoj postoji, čini se kako prosječni turist, a taj je učestao, ne razumije ni vodokotlić, a kamoli Pretija i Caravaggia, tako da se ispostavlja, oprosti mi, Bože (jer sam Dalmatinac), da nam samo treba naplatiti!
