Kaže se da dimnjačar donosi sreću, a kada ga ugledate morate se uhvatiti za gumb, ili kako mi Dalmatinci kažemo - za botun. No, u posljednje vrijeme ne viđamo ih često. Zapravo, kada ste vi zadnji put ugledali jednoga i uhvatili se za botun?
Pitanje nije lagano. Dimnjačara je sve manje. Ne treba puno da se odgonetne zašto je tome tako. Naime, promijenio se način života pa se danas ljudi manje griju na drva. Neki imaju klime, drugi centralno grijanje, treći termo peć,... stoga im dimnjak više ne treba, samim time ni dimnjačar.
Riječ je o deficitarnom zanimanju za koje nema interesa. I u gradu pod Marjanom sve ih je manje, no potrebno je znati da je dimnjake potrebno čistiti barem jednom godišnje, da ne bi došlo do požara u njemu. Također, u zgradama su za njih "glavni i odgovorni" upravitelji. Moraju paziti da se dimnjak redovito čisti da ne bi bilo problema.
Dimnjačarski obrt Kamin tako primjerice "pokriva" područje Spinuta, Skalica, Meja i centra grada, a upravo ovih dana imaju pune ruke posla.
Pogledajte i sami kako to izgleda kada se uhvate posla.
