PRIČE IZ ČILEA: 5. od 7 nastavaka
Piše: Rade Popadić
U Santiagu de Chile, na Međunarodnom kongresu folklora, dogodio se prizor koji se pamti. U dnevnom boravku hotela, tik uz recepciju, stariji gospodin svirao je ukulele i pjevao evergreene – Somewhere Over the Rainbow, Can’t Help Falling in Love… Pridružio sam mu se, a nakon pjesme pružio mi je ruku: “I’m from Hawaii.” Kad sam odgovorio da sam iz Hrvatske, nasmijao se i rekao da zna hrvatsku pjesmu. Pomislio sam da se šali – dok nisu krenuli prvi taktovi.
Kad je zapjevao stih “Večeras me, dobri ljudi, nemojte ništa pitati…”, kroz prostor se prolomilo iznenađenje i radost; pridružila se cijela hrvatska delegacija u hotelu u Santiagu. Pljesak, zagrljaji, pitanja. Upoznali smo Josepha “Joea” Petera Ahunu, čovjeka neobične životne priče.
Tko je Joe? Odvjetnik s Havaja i član Dječjeg odbora CIOFF-a
Joe Ahuna u Santiagu je kao član Children’s Committee-a CIOFF International, organizacije koja pod UNESCO-ovim mandatom promiče nematerijalnu kulturnu baštinu među djecom i mladima.
“Ovdje sam da osmišljavam festivale i radionice kako bi se djeca zaljubila u kulturu. To je važno – posebno za novu generaciju.”
U svakodnevnom poslu Joe je profesionalni odvjetnik s više od 40 godina prakse:
“Imam vlastiti ured na Havajima. Bavim se odštetnim zahtjevima – kad se ljudi ozlijede, borim se s osiguravajućim kućama da dobiju pravičnu naknadu.”
“Ahuna ʻOhana”: obitelj kao bend, pozornica kao dnevni boravak
Joeova najveća životna produkcija zove se Ahuna ʻOhana – ʻohana na havajskom znači obitelj.
“Imam šestoro djece, svi su u braku – to je 12 odraslih – i 24 unučadi. Sa suprugom nas je 38 ‘u bendu’. Svi pjevaju i plešu.”
Putuju svijetom od 1998. bez sponzora.
Joseph “Joe” Peter Ahuna
“Sve radimo sami. To je služenje – kad daješ srcem, dobro ti se vraća. Učim djecu i unuke štednji i odgovornosti; svatko sudjeluje u troškovima putovanja. Ne vozimo skupe automobile, važnija su nam zajednička iskustva.”
Na pozornici im se pridružuju i najmlađi:
“Dvije su nam unučice imale tek dvije godine kad su prvi put zaplesale u našem nastupu. To je radost koju je teško opisati.”
Glazba koja “otvara srca”: od Rumunjske i Bugarske do Moskve, Varšave i Kine
Kao student Brigham Young Universityja, Joe je 1977. s ansamblom Young Ambassadors nastupao u Rumunjskoj i Bugarskoj, 1978. u Sovjetskom Savezu i Poljskoj, a 1979. u Kini.
“To je bilo u jeku Hladnog rata. U početku su nas gledali s nepovjerenjem, ali glazba i ples skidaju mršte lica, otvaraju srce i spajaju ljude.”
Na tim je turnejama izvodio polinezijski ‘fire-knife’ dance i navajo ‘hoop’ dance:
“Ljudi me nisu puštali sa scene dok se ne vratim na bis. Shvatio sam da umjetnost može omekšati najtvrđa uvjerenja.”
Vjera, odgoj i ravnoteža: kako u doba ekrana sačuvati obitelj
Joe i njegova supruga pripadaju Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Vjera im je, kaže, os osobnog i obiteljskog života.
“Djeci dajemo izbor, ali ih učimo da je vjera temelj. Zajedno čitamo Sveto pismo, molimo se i večeramo za istim stolom – i kad traje samo pet minuta. To je vrijeme kad mobiteli idu sa strane.”
U obitelji cijene služenje drugima:
“Za Božić idemo u domove za starije – pjevamo, sviramo, igramo bingo. Ne možemo kontrolirati sve u svijetu, ali možemo izabrati kako ćemo odgovoriti – dobrotom.”
“Aloha spirit” i Hrvatska: zašto ga je dotaknula naša pjesma
Kako izgleda svakodnevica na Havajima?
“Toplina. Miješanje kultura. Aloha spirit – ljubaznost i zajedništvo. Isto sam osjetio u Hrvatskoj: ljudi su nas primili kao obitelj.”
Zašto baš hrvatska pjesma sa stihom “Večeras me, dobri ljudi…”?
“Kad sam razumio poruku i kontekst, dotaknula me duboko. U njoj sam osjetio priču o zemlji i povratku, nešto što razumijemo i mi na Havajima. Zato je ne zaboravljam.”
Tri Joeova savjeta za nemirna vremena
“Prvo – vjera u Boga. Drugo – budite ljubazni, i kad se ne slažete. Treće – čuvajte i gradite obitelj; učite opraštati i služiti jedni drugima.”
Dodaje i osobnu crtu:
“I mi imamo izazove – unučica mi je autistična i nedavno je imala operaciju oka, supruga je imala operaciju koljena – ali držimo se zajedno. Dobrote u svijetu ima više nego zla, samo dobro rjeđe ulazi u vijesti.”
INTERVJU
– Joe, što konkretno radite u okviru CIOFF-a?
Joe Ahuna: “Član sam dječjeg odbora. Naš je zadatak stvarati festivale i radionice kako bi djeca zavoljela kulturu. To je dio UNESCO-ova mandata – čuvati nematerijalnu baštinu.”
– U poslu ste odvjetnik, a u slobodno vrijeme volonter. Kako to spajate?
Joe: “Vodim vlastiti odvjetnički ured na Havajima, bavim se odštetnim zahtjevima. No, kultura je moj poziv iz ljubavi. Putujemo kao obitelj, bez sponzora, jer vjerujem da se dobro vraća.”
– Vaša obitelj nastupa kao ‘Ahuna ʻOhana’. Koliko vas je na pozornici?
Joe: “Trideset i osam. Šestoro djece, njihovi supružnici i 24 unučadi. Svi pjevaju ili plešu. Najmlađi su počeli s dvije godine.”
– Kao student nastupali ste iza ‘željezne zavjese’. Što ste tada naučili?
Joe: “Da glazba omekšava tvrda stajališta. U Rumunjskoj, Bugarskoj, SSSR-u, Poljskoj i Kini ljudi su nas isprva gledali s nepovjerenjem. Nakon nastupa – osmijesi, prijateljstva, bisovi.”
– Kako u doba zaslona podizati djecu?
Joe: “Ravnoteža. Neka sviraju ukulele ili klavir, neka razgovaraju za stolom, neka se zajedno moli obitelj. Mobiteli mogu pričekati.”
– Što vas veže uz Hrvatsku i našu pjesmu?
Joe: “Poruka o zemlji, domu i povratku. To je univerzalno. Na Havajima smo prošli svoje gubitke, ali ne diraj mi ono što volim – vratit ću se. To osjećam u toj pjesmi.”
– Vaša poruka čitateljima u nesigurna vremena?
Joe: “Vjera, dobrota i obitelj. Ne možemo sve kontrolirati, ali možemo birati kako ćemo voljeti i služiti.”
