Nekad su se u zgradi Uprave splitskog škvera redovito hvalili punim knjigama narudžbi za idućih pet godina, punom zaposlenošću iduće tri godine... a onda bi, nekako sa smjenama uprava i gotovo bez iznimke redovito, dolazile informacije o državnim intervencijama 'teškim' stotine milijuna kuna na godišnjoj razini. Ukratko, pokrivanjem gubitaka. Koji su nastajali razlikom cijena čelika na svjetskom tržištu, nepovoljnim vozarinama koje su utjecale na vlastitu flotu, penalima, gubicima u proizvodnji, vjerojatno zbog radnika koji odnose prokrom ili inoks, ukratko svim i svačim.
Pa je onda, logično, došao red na privatizaciju brodogradilišta, a za ovaj naš splitski nije bilo nešto puno zainteresiranih. Tomislav Debeljak, vlasnik DIV-a, ušao je u cijeli projekt praćen sumnjama u uspješnost privatizacije, jer Brodosplit je bio gigant, a Debeljak trgovac vijčanom robom...
Sve donedavno su plaće bile redovite, uprava je davala sve od sebe kako bi svih dvije tisuće radnika, plus-minus koji Indijac, dobilo 'bušte' do polovice tekućeg mjeseca za prošli
Još dok je trajalo onih pet godina tijekom kojih je država izdašno financirala restrukturiranje javljale su se slične sumnje, uglavnom podgrijavane od strane samih vlasnika – sjećate se onomad, prije nekih pet godina, kada su iz škvera pustili informaciju kako ih je kontaktirao direktno Putin, navodno zainteresiran za izgradnju nosača zrakoplova za Ruse, baš tu u škveru? Pa se pred koju godinu vlasnik Debeljak pohvalio kako je 'ugovor za novogradnju 487 najbolji ikad u brodogradnji', a bilo je tu još posrtaja – riječni kruzer za Ruse, recimo – koji bi se kasnije pokušavali prikazati uspjehom.
A upravo novogradnja 487 nas dovodi do aktualnog trenutka. Potrebno je ipak vratiti se još malo u prošlost, tek koji mjesec unatrag. Sve donedavno su plaće bile redovite, uprava je davala sve od sebe kako bi svih dvije tisuće radnika, plus-minus koji Indijac, dobilo 'bušte' do polovice tekućeg mjeseca za prošli. Pa su onda plaće krenule dolaziti do kraja mjeseca. E da, na kraju plaće za veljaču nisu isplaćene u ožujku, odnosno isplaćeni su koncem mjeseca tek minimalci kako bi se zadovoljila zakonska forma i izbjegla kaznena odgovornost.
Tu dolazimo do pravog spektakla u pristupu vlasnika Brodosplita prema obavezi isplate plaća radnicima. Zapravo, to i nije Debeljakov ekskluzivitet, to je uobičajeni hrvatski oblik kapitalizma u svoj svojoj raskoši – za profit tvrtke sam zaslužan ja, eventualno nešto dioničari te ostali investitori, i mi ćemo pokupiti svu zaradu koja preostane u onih sedam debelih godina, no rizik u poslovanju svalit ćemo na radnike pa ćemo tijekom sedam mršavih godina radnicima jednostrano smanjivati plaće, ukinuti većinu prava jer oni su, naravno, krivi za neuspjeh.
Ništa ne pretjerujemo, to je sukus razmišljanja uprave Brodosplita oko situacije s neisplatom punih plaća. Evo citata: 'Oni su odgovorni (pojedini direktori, poslovođe, brigadiri, pa i radnici koji nisu na vrijeme obavili svoj dio posla) što nismo prihodovali vlastito učešće u tom brodu, zahvaljujući njima se poremetio novčani tijek Brodosplita, zbog čega smo sada prisiljeni isplatiti minimalac. Zato će oni koji su bili neodgovorni snositi posljedice. A onim našim radnicima koji daju sve od sebe i odgovorno izvršavaju svoja zaduženja, čime pridonose izvršenju ugovornih obaveza – od srca zahvaljujemo, a donijeli smo i odluku da ćemo im nakon što uprihodujemo vlastito učešće isplatiti razliku između minimalne i pune plaće.'
Bilo je toga još u svojevrsnom otvorenom pismu uprave škvera javnosti i radnicima, kojim se pravdao prelazak na minimalne plaće zbog kašnjenja isporuke novogradnje 487, pismu odaslanom koncem ožujka, dakle prije neka tri tjedna. Doista je spektakularna lakoća kojom uprava optužuje radnike za poremećeni novčani tijek, zastrašujuća lakoća kojom se prijeti 'neodgovornima', no nas je posebno fascinirala ova 'ljudskost' prema odgovornim radnicima.
Zanimalo nas je kada će krenuti isplate plaća radnicima jer je primopredaja novogradnje 487 bila 'kamen temeljac' za vraćanje u normalu
Ponovimo dakle, jer vrijedi ova misao duboke refleksije:
Oni radnici koji daju sve od sebe (zauzvrat im je uprava dala minimalac za veljaču), dobit će zahvalu od srca te ćemo biti toliko velikodušni pa ćemo im isplatiti redovnu plaću...
Srećom, primopredaja novogradnje 487 izvršena je početkom travnja pa je tih nešto više od sto milijuna eura kapnulo u škversku blagajnu. Preciznije, kako su iz Brodosplita naglasili u priopćenju vezanom za isporuku broda za polarne ekspedicije koji će se zvati Ultramarine, HBOR-u je odmah vraćen iznos od 87,9 milijun eura, plus kamate i naknade, kao i državno jamstvo Vladi RH, tako da je zarada znatno manja od deset milijuna eura. A ako znamo da mjesečno za plaće (one pune, ne minimalce) splitskom brodogradilištu treba ne manje od tri milijuna eura, možemo se samo nadati da se novčani tijek u škveru neće tako skoro poremetiti krivnjom radnika.
Zanimalo nas je kada će krenuti isplate plaća radnicima jer je primopredaja novogradnje 487 bila 'kamen temeljac' za vraćanje u normalu.
Iz Odnosa s javnošću Brodosplita uobičajeno nisu previše ulazili u detalje na pitanja kada škverani mogu očekivati plaće, jesu li utvrđeni odgovorni za zastoj u procesu proizvodnje kao i kakve su sankcije za te 'neradnike'.
'Radnicima koji su svojim zalaganjem, odgovornim odnosom prema radu i izvršavanju zaduženja ispunili kriterije za isplatu razlike između minimalne i pune plaće, ona će biti zajedno sa plaćom za ožujak isplaćena u zakonskom roku. Iako taj postupak još nije do kraja završen, utvrđeno je tko je odgovoran za zastoj i određene su sukladno razine odgovornosti i sankcije', stoji u odgovoru Josipa Jurišića.
Neslužbeno smo doznali kako su u Brodosplitu formirane tri skupine, iako je još uvijek sve podložno izmjenama. Oni u tzv. skupini A su odgovorni radnici koji mogu očekivati isplatu zaostataka plaće za veljaču, stimulaciju i dodatke kad bude plaća za ožujak (do kraja travnja), oni iz skupine B će dobiti zaostatak plaće, dok će svi iz grupe C ostati na minimalcu...
