Jedan od najtežih zločina koji se odigrao na području Hrvatske je ujedno i pravosudna noćna mora za sve uključene: ima gotovo 21 godina od kada su naprasno, brutalno okončana dva mlada života, a evo prošlo je i pune dvije godine od (treće!) nepravomoćne presude splitskog Županijskog suda. I još nije donesen sudski pravorijek, još se čeka ročište na višem sudu kako bi se odlučilo o žalbama stranaka!
‘Sve sam uvjereniji da praktički svi uključeni u ovaj postupak samo čekaju da optuženi umre. Da. Grubo to zvuči kad se tako kaže, ali sve me teže razuvjeriti, kako vrijeme prolazi, od tog moga stava. I tako se završi suđenje, tako svi operu ruke od ovog predmeta…’ - kazao nam je Dragan Mijoč, poznati splitski odvjetnik, koji od samog početka po službenoj dužnosti brani optuženog u ovom teškom i kompliciranom slučaju. Koliko traje postupak, svjedoči i činjenica da su očevi obojice ubijenih mladića u međuvremenu preminuli, ne dočekavši pravomoćnu presudu!
Viši sud i žalbe
Slao je i nekoliko požurnica kako bi se konačno zakazalo ročište po njegovoj žalbi, ali uzalud. Pokušali smo i mi provjeriti na Visokom kaznenom sudu (ima par godina da je VKS preuzeo ulogu Vrhovnog suda po pitanju žalbi na odluke Županijskih sudova), te smo doznali da bi se rasprava u ovom slučaju trebala održati koncem prosinca ili u prvoj polovini siječnja 2026. godine. Kako pak branitelj optuženog nije dobio poziv do neki dan, tako je i taj okvirni rok sve dalji… Uz napomenu kako VKS više ne može ukinuti presudu i vratiti je na ponovno suđenje u Split: mogu naime ukinuti presudu, ali onda sami moraju provesti novi postupak!
Dok se sve pravne i stvarne okolnosti slučaja ne razmrse, Savo Pejović (66) je posljednje dvije godine iza rešetaka. Nije u zatvoru, čekajući pravomoćnu presudu, proveo samo ove posljednje dvije godine, kaže nam njegov branitelj kako je i on izgubio konta koliko je Pejović u pritvoru – najmanje šest godina sve skupa je po zatvorima, uvjeren je odvjetnik Mioč. A cijelo to vrijeme u statusu pritvorenika, istražnog zatvorenika, osobe protiv koje još traje postupak – taj status, koliko god svima izvan kaznenopravnog sustava ne znači puno, značajno se razlikuje od osobe koja je na izvršenju kazne. Tko služi kaznu ima praktički odmah neke benefite – lakše i češće posjete, lakši raspored unutar kaznionica, pristup telefonu, slobodne vikende te konačno nakon određenog vremena i pravo na traženje prijevremenog otpusta…
Zločin i dokazi
No da se vratimo na početak i cijeli slučaj prođemo još jednom od tragičnog početka. Strašan zločin odigrao se u predvečerje, odnosno u noći s 21. na 22. travnja 2005. godine, na parkiralištu iznad hotela Jadran u Segetu Donjem. Te noći kao i jutra kada su pronađena tijela dvojice mladića puhala je snažna bura, bilo je hladno, što je važna okolnost zbog koje na ulicama te večeri nije bilo prolaznika pa ni na prozorima okolnih kuća potencijalnih svjedoka.
Mladići, Nenad Rakijar (19) i Nediljko Kozlica (23) – zaštitar koji je ‘tukao‘ noćnu smjenu i mlađi prijatelj koji mu je došao praviti društvo – brutalno su likvidirani pod ‘kišom‘ metaka. Kozlica je pogođen s osam streljiva, njegov prijatelj s tri, dok je na mjestu zločina ekipa za očevid pronašla 16 čahura i 15 zrna, ukupno je dakle ispaljen 31 metak iz dva oružja. No, nikad nisu pronađeni pištolji kojima su počinjena ubojstva, pa su vještaci mogli samo utvrditi da je većina čahura i streljiva bila za Škorpion, dok su dva metka i dvije čahure pronađeni na parkiralištu bili za pištolj Crvena zastava ili, pak, talijansku Pietro Berettu.
Suđenje, presude i ishod
Istraga i ispitivanje potencijalnih svjedoka trajala je godinu dana, toliko je vremena prošlo od zločina kada je uhićen Savo Pejović! Bivši kapetan u JNA, snajperist koji je bio u Domovinskom ratu kao aktivni pripadnik Hrvatske vojske, bio je i ljubitelj oružja, što je jedna od okolnosti, od skupa indicija koje su dovele do tri osuđujuće presude.
Pretragom njegova stana nedaleko mjesta zločina pronađen je krucijalni i jedini materijalni dokaz koji povezuje Pejovića s ubojstvima, što je u ovoj posljednjoj presudi naglasila sutkinja Ankica Boban. Naime, u sobi u kojoj je Savo spavao pronađen je neispaljeni metak za koji je balističkim vještačenjem utvrđeno da se nalazio u istom oružju, Škorpionu ili CZ-u, kao i jedna od čahura koja je pronađena na mjestu egzekucije. Tragovi koje ostavlja mehanizam oružja su bili identični onima s mjesta zločina – iako se Savo Pejović branio kako je razne metke kupovao od raznih osoba, a taj metak je pronađen u kutiji ostalim streljivom – pa se taj pronađeni metak pretvorio u ‘smoking gun’, u (jedini) materijalni dokaz u ovom slučaju… Da ne govorimo kako su mjesecima trajali prijepori hoće li se taj dokaz uopće moći koristiti tijekom suđenja!
Jer odvjetnik Mijoč je tvrdio da se radi o nezakonitoj pretrazi i pa je samim time dokaz nelegalan. Naime, bilo je sporno, po iskazima onih koji su sudjelovali u pretrazi, je li dvoje svjedoka bilo u isto vrijeme u svakoj od prostorija koje su pregledavane. I policajci su tada rekli da su svjedoci bili razdvojeni jer se pretraga obavljala istovremeno u više prostorija, a svjedoci su ključni dokaz – metak – vidjeli tek u kuhinji kad su ga donijeli policijski inspektori. No dileme oko toga je li pretraga bila zakonita ili nije otklonio je Vrhovni sud, koji ju je proglasio valjanom.
Suđenje od samog početka nije slutilo na lagano rješavanje. Nikad praktički nije utvrđen nekakav motiv koji bi ga povezao s mladićima, dok je jedan svjedok čak spomenuo potencijalnog drugog sumnjivca… Tek nešto konkretniji argumenti tužiteljstva su bile izjave svjedoka kako je Pejović tražio od koga će kupiti Škorpion te da bi naposljetku i kupio to oružje koje je ponekad znalo ‘zaštekati’. Upravo zbog toga, smatra tužiteljstvo, a splitski sud je prihvatio takav stav, nosio je drugi pištolj iz kojega je dovršio egzekuciju dvojice mladića.
Unatoč dakle manjkavoj dokaznoj građi, Savo Pejović je sva tri puta osuđen! U prva dva postupka Pejović je dobio 20 godina zatvora (presude su ‘pale‘ zbog proceduralnih razloga, bitne povrede kaznenog postupka), a istih 20 godina iza rešetaka zbog dvostrukog ubojstva dobio je i na kraju trećeg suđenja koje je okončano prije točno dvije godine. Pravomoćnu odluku višeg suda još čekamo.
