Pučinski otok Sušac se za vedrih dana uočava čim se isplovi iz perle Paklenih Otoka. Promatran iz smjera Paklenih Otoka, Sušac je jedino kopno između Viškog arhipelaga, s desne strane, te Korčule i Lastovskog arhipelaga, s lijeve strane. Otok se geografski pruža u smjeru sjever – jug. Viši sjeverni dio otoka, s 239 metara visokim vrhom Sušac, gusto je obrastao niskom mediteranskom vegetacijom, a s južnim dijelom, na vrhu kojeg dominira kamena svjetioničarska zgrada, spojen je niskim kopnenim prijevojem. Gledajući iz smjera Visa, zbog tog se prijevoja stvara lažan optički dojam dva otoka.
Sušac kroz povijest nikad nije imao više od 24 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2001. godine otok je bio nenaseljen.
Svjetionik Sušac nalazi se zapadno od Lastova od kojeg je udaljen 13 nautičkih milja. Izgrađen je 1878. godine na najvišem vrhu južnog dijela otoka. S južne strane izuzetno je strm, a litice se obrušavaju u duboko i bistro more koje nakon bure ima prozirnost i do tridesetak metara duboko. Jugoistočna strana otoka blago se spušta prema moru te obiluje lijepim uvalama i stazama za šetnju.
Zgrada sjetionika je kamena jednokatna zgrada s kulom nad sredinom objekta na nadmorskoj visini od 80 metara. U prizemlju su stanovi svjetioničara, a na katu su dva potpuno opremljena četverokrevetna apartmana s prekrasnim pogledima. Svjetionik posjeduje vlastitu cisternu, a električnu energiju osiguravaju sunčani kolektori s akumulatorskim baterijama.
S katamarana Marla nam stižu fotografije otoka Sušca, ne baš uobičajene nautičke destinacije s obzirom da je otok “van ruke” i ne pruža previše zaštite prilikom lošeg vremena. No ne nedostaje mu ljepote i šarma. Pogledajte galeriju.
