Ulazimo u stan, lijepo uređen, ali ni po čemu poseban, osim što je u dnevnom boravku neuobičajena količina prekrasnog cvijeća, raznih biljaka koje su toliko izrasle da se taj ‘kantun’ pretvorio u malu džunglu… No, to je signal da se na prostranom balkonu jugozapadne orijentacije na višim katovima nebodera na istoku Splita događa nešto jako neobično: prekrasno i pomalo bizarno, uvodi nas domaćin na balkon uz napomenu da ipak ne budemo previše bučni.
Ne zbog susjeda, nego zbog ‘podstanara’. Na balkonu, na dijelu pored vanjske klime, kočoperi se šest ptica. Ali kakvih! Riječ je o šest malih vjetruša koje su ovdje kao kod kuće, doslovno.
Gnijezdo iznad Splita: pet godina ptičjeg suživota
Ovo je već peta godina da se isti par najmanje naše vrste iz porodice sokolova (Falconidae) – detaljnije i stručnije u okviru uz ovaj tekst – gnijezdi i odgaja mlade na ovom balkonu. Urbanim vjetrušama očito se jako svidjela lokacija jer je upravo ovdje, uz klimu koju papirnati vlasnici stana (jer vjetruše su ovdje glavne zvijezde) ne žele paliti niti za vrijeme paklenih vrućina kako ne bi uznemiravali veliku obitelj, prve ‘kii, kii, kiii!’ izrekla ukupno 21 malena vjetruša! Nije to jedini komod kojeg su se ‘morali’ odreći – nema klime, nema spuštanja tende tako da ‘mama&tata’ mogu slobodno dolaziti i odlaziti, nema sušenja odjeće na balkonu, cvijeće na balkonu je svedeno na minimum iz očitih razloga – baš puno kakaju… No, sve su to sitnice u usporedbi sa zadovoljstvom gledanja divljih ptica koje podižu potomstvo iz prvog reda.
Ptice bez gubitaka: rekord u preživljavanju
Prve godine je bio mali incident pa se nisu zadržali, kaže naš sugovornik, no zato su već iduće na svijet donijeli četiri mala grabežljivca, pa zatim pet, a prošle i ove godine svoj dom na balkonu splitskog nebodera pronašlo je po šest ovih prekrasnih ptica!
Što je praktički poseban rekord, smatra Ivica, dobrohotni domaćin, jer inače je očekivani broj mladih u prirodi četiri ili pet. Vrlo su rijetki slučajevi s više mladih kazuje, dok Ivica Lolić, poznati ornitolog s kojim smo stigli u posjetu – upravo je prstenovanje mladih vjetruša bio povod za naš dolazak – dodaje kako je očigledno bioraznolikost na ovom području velika i odgovara vjetrušama, uz naravno sigurnost gnijezda. Vlasnik stana, ne bez ponosa u glasu, govori i kako je smrtnost ‘njegovih’ vjetruša nula, kako su se tijekom svih godina izlegli svi ptići iz jaja i kako su uspješno odletjeli dalje u veliki svijet...
-Da, da, oni su nam stalno tu. Navrate preko dana, a ona ostaje spavati po noći. Njega međutim potjera, muškom iz nekog razloga ne da ostati preko noći! U ovih pet godina samo jednom mu je to dozvolila, kad je bila baš jedna teška nevera… - pojašnjava nam Marina, gotovo jednako oduševljena kao i njen suprug što su vjetruše izabrale baš njihov stan, njihov balkon za podizanje ptičje obitelji. Imati ptičje predatore na vlastitom balkon znači i milijun raznih dogodovština i priča, od onih kad nepoznati ljudi nazovu na mobitel i oslove s ‘je li to čovjek sa sokolovima’, jer im je palo gnijezdo s lastavicama pa traže pomoć od ‘stručnjaka’, do onih ne baš najljepših kada razni likovi pitaju jesu li vjetruše – na prodaju.
-Naravno da nisu, niti su moji da ih prodajem niti nam je tako nešto palo na pamet! Nama je drago da im možemo malo pomoći, da budu sigurni, da i mi uživamo i gledamo kako divlje ptice, grabežljivci mogu imati suživot s ljudima, to je naš motiv. - rezolutan je Ivica.
-Sto puta sam pomislio ‘zašto baš ovdje’, sto puta sam razmišljao o tome kako su odabrali baš ovaj naš balkon za gnijezdo. - još uvijek, i nakon pet godina, sa smiješkom se pomalo čudi Ivica.
No, bilo je jasno da je tako moralo biti, da je upravo neka viša sila odredila da će puste mlade vjetruše svoje prve letove odraditi s baš ovog balkona. Jer Ivica je u mladosti, priznaje sam, doslovno mrzio vjetruše!
-Držali smo pjevice u to vrijeme, grdeline i razne ‘tiće’, a sokolovima je to bio plijen pa se nije jednom dogodilo da se zalete na ćibe… Ako i ne bi odnijeli pjevicu, dosta nam je ‘tića’ uginulo od šoka ili su iz istog razloga prestali pjevati. Uglavnom, da ste me tada pa i kasnije pitali koja mi je najmrža životinja, ne bi odgovorio ni morski pas ni zmija, nego baš sokol. - prepričava nam mladi muškarac dio obiteljske povijesti, dok danas pažljivo, nježno uzima u ruke vjetruše s balkona kako bi ih Ivica Lolić prstenovao. Ali to nije sve! Vjetruše su ‘doselile’ tek kada je u stan stigla supruga Marina (koja istim entuzijazmom pokušava učiniti balkon ugodnim domom ovim pticama grabežljivicama), koja je bila član – Planinarskog društva Sokol!
Od mržnje do nježnosti: osobni preokret
Iako nisu (pre)velike, odmah je jasno da je riječ o grabežljivicama, o predatorima s vrha hranidbenog lanca. Ostavljaju dojam moći, neka su još malene, praktički polupitome. Traje posao prstenovanja svih šest mladih ptica pod pažljivim nadzorom dva para očiju. Na susjednom neboderu naime stoje vjetruše roditelji i, jasno je to i s ovih pedesetak metara udaljenosti, pozorno prate događanja u ‘svom’ domu. Kaže nam stručnjak, a domaćin potvrđuje, kako bi odmah doletjeli da posumnjaju kako su im mladi ugroženi…
-Vjerojatno su ipak razvili određenu vrstu povjerenja prema ljudima, ipak se vraćaju godinama i razvili su određeni suživot. - drži Ivica, a za to vrijeme jedan od ptića se potpuno slobodno ‘montirao’ na njegova ramena, kao da je papigica, a ne budući predator! Dok ornitolog hvata pretposljednjeg ptića, koji je malo zakričao, negodovao ‘usitno’, brzo bacamo pogled što je s majkom. Nije reagirala, očigledno je potreban pravi poziv u pomoć kako bi intervenirala.
-Proteklih dana pokušavaju poletjeti, ali je to zasad završavalo neuspjehom. To međutim nama znači pune ruke posla. Jer poneki ptić završi na balkonu od ponekog susjeda pa ga idemo ‘spašavati’, a nije rijedak slučaj da završe pokušaje leta dole na ulici. Onda trčimo po cesti da ne naleti auto dok onako nespretni skakuću… Uglavnom uspijevali smo ih uvijek vratiti ovdje, a onda oni pokušavaju ponovo, to je normalni proces. - pojašnjava Ivica kako obaveze dobrih ‘stanodavaca’ ne prestaju s povremenim slasnim komadima mesa i brigom da pticama bude udobno na balkonu.
-Majka je ove godine legla u gnijezdo oko Uskrsa i mjesec dana leži na jajima, nije se pomakla ni dan ni noć. Hranu joj donosi partner, a evo ima gotovo točno mjesec dana da su se ptići izlijegli. I za koji dan bi trebali odletjeti. Međutim ‘starci’ ostaju, tu su cijele zime. Zanimljivo nam je bilo vidjeti i kako ih pažljivo hrane: prvih dana donose kukce, skakavce, a onda kako malene vjetruše rastu, tako im donose sve veće obroke, guštere pa recimo miševe. - prepričava nam Marina.
Njen suprug dodaje i kako je jednom prišao majci vrlo blizu dok je bila na jajima, ali nikakvu reakciju nije izazvao, nije se pomaknula niti je odavala dojam da je njegova pojava zabrinula. Očigledno je ovaj par vjetruša dobro procijenio domaćine. A počelo je nezgodom, jer prve godine je na balkon sletio mužjak, koji je u odrazu stakla na vratima vidio – konkurenta. Pa se zaletio prvi put svom silinom, udario uz staklo i pao na balkon, a zatim sve i ponovio.
-Moram reći da su dosta teritorijalni, pogotovo u ovoj fazi s mladima. Kako proleti koji galeb, odmah se oboje ‘dižu’ i poput pilota ratnog zrakoplovstva isprate uljeza van njihovog zračnog prostora. - pomalo se šali Ivica, ali kaže kako je bilo puno ozbiljnijih incidenata s vranama.
-Ako je riječ o četiri-pet vrana, nije problem, njih dvoje mogu izaći na kraj s tim brojem uljeza. Međutim jednom se skupilo desetak vrana i bilo je svega, čak su male vjetruše udarile u staklo i uskočile unutar stana u strahu, dok se situacija nekako nije smirila. - prepričava naš domaćin.
Poruka iz sokolsko gnijezda
Iako je taj prvi put mužjak imao sukob s ‘konkurentom’ na staklu i mislili su da ga više neće vidjeti, iduće godine su ipak ponovno stigli.
-I tako je to krenulo, idućih godina smo im premjestili gnijezdo na dio balkona pored klime, i to su odmah prihvatili. - sami početak ovog neobičnog suživota opisuje Ivica.
-A to je zapravo najvažnije. To je i nekakva pouka ove lijepe priče, da je suživot ljudi i (divljih) ptica moguć, da ovakvi slučajevi pokazuju prekrasne primjere za svaku pohvalu! - zaključio je stručnjak, ornitolog Ivica Lolić.
Vjetruša Falco tinnunculus Gnjezdarica stanarica, preletnica i zimovalica Hrvatske, ujedno i urbanih djelovah Splita. Veliki broj vjetruša prelijeće Hrvatsku u vrijeme selidbi. Ona je grabljivica koju najčešće viđamo u vrijeme gniježđenja na rubnim dijelovima Splita zbog svojih lovnih aktivnosti kako bi podigla mladunce, odnosno pribavila dovoljno plijena. Njezin je životni vijek oko 16 godina. Ova vrsta inače boravi na raznim staništima te je tijekom čitave godine možemo vidjeti posvuda, od morske obale do visokih područja, po zapuštenim zaseocima, obrađenim površinama, liticama, u šumi i na suhim, otvorenim kamenjarima. Često se može opaziti kako vreba plijen stojeći na stršku, drvetu ili stupu. Nije osobito brza grabljivica i veoma rijetko lovi ptice. Spolovi se razlikuju, odnosno mužjak je nešto manji od ženke i boje njegova perja više su kontrastne nego u nje. Glava mu je pepeljasto siva na vrhu i sa strane. Gornji su mu dijelovi tijela crvenkasto kestenjasti i istočkani sivo crnim mrljama. Svijetlo sivi rep s crnim vrhom veoma je upadljiv. Donji su dijelovi njegova tijela blijedo žuti, sa sivim i crnim pjegama. Ženka je više jednolična, bez tih boja karakterističnih za mužjaka.
Samo kod starijih ženki repovi znaju posivjeti. Gornji su joj dijelovi od kljuna do repa rumeno smeđi i jače pjegavi. Mladunci nalikuju ženki, ali im je perje mutnije, manje toplo i znatno više pjegavo.Većinu svog života vjetruša proživi u osami, osim u doba gniježđenja koje provede s partnerom. U to doba pokazuje snažno teritorijalno ponašanje te se za obranu svog područja nerijetko smjelo suprotstavlja i mnogo snažnijem suparniku. Često se može primijetiti kako vjetruša s visine od 10-ak metara trepereći pretražuje lovni teren. Za razliku od drugih grabljivica, u nje nema spektakularna leta za vrijeme parenja. Nastanjuje stara gnijezda vrana ili šupljine u raznim objektima, liticama, često i u gradovima. Ženka polaže 5 do 6 crvenkasto smeđih jaja u intervalima od 2 ili 3 dana. Na jajima leži ženka otprilike 28 dana, a mužjak je opskrbljuje hranom. Mladunci mogu letjeti u dobi od 35 do 40 dana. Ova je ptica vrijedan pomoćnik poljodjelstvu jer se hrani voluharicama, miševima, manjim štakorima i kukcima, a ponekad žabama i crvima. Rijetko lovi ptice.
Ovo je izolirani slučaj da vjetruše gnijezdi na balkonu nebodera jednog stana u kojem se živi, i to na balkonu dnevnog boravka. Da gnijezde na policama ili u raznim rupama ili cijevima zgrada i nebodera je uobičajena navika ove vrste. Ovaj suživot ljudi i ptica koje dijele isti balkon je za svaku pohvalu vlasniku. Rijetki su oni koji bi tako što „trpjeli“ u svom stanu i odrekli se boravka na istom u dobrobit ptica u vrijeme gniježđenja. Da se više odnosimo prema prirodi na sličan način ili u sličnom smjeru sigurno bi nam bila zahvalnija. Pitali smo poznatom ornitologa Ivici Loliću zašto se ptice prstenuju? Znanstveno prstenovanje metoda je istraživanja koja se temelji na individualnom obilježavanju divljih ptica. Sve ptice se nakon postupka prstenovanja odmah neozlijeđene puštaju na slobodu na mjestu gdje su ulovljene. Svako opažanje tako prstenovane ptice (koje zovemo “nalaz”), bilo preko njezina opažanja iz daljine, ponovnog lovljenja i puštanja bilo pronalaženjem mrtve ptice, govori nam o njezinu životu, posebno o putovima njezina kretanja.
Brižljivim evidentiranjem mjesta na kojima su prstenovane ptice viđene ili ulovljene omogućuje nam se da odredimo njihove selidbene putove te područja gniježđenja i zimovanja. Iz nalaza tako dobivamo podatke o smrtnosti i životnom vijeku, spolu, vremenu mitarenja, biometrijske podatke, podatke o staništima u kojima se ptice zadržavaju – parametre na temelju kojih se mogu razlikovati pojedine populacije, prepoznati uzroci promjena u veličinama populacija, planirati zaštita ptica i dr. Prstenovanje u svakoj zemlji organiziraju prstenovačke centrale koje su ujedinjene u europski prstenovački savez – EURING (European Union for Bird Ringing). Baš zbog prstenovanja ptica i ponovnih nalaza znamo da vjetruše sa sjevera prezimljuje na našim područjima, odnosno na područjima širom Hrvatske, primjerice one iz Austrije, Mađarske, Finske, Poljske, Češke… što je potvrđeno prstenovanjem baš mladih ptica u gnijezdu s nekih od tih područja i ponovno uhvaćenim ili pronađenim. Baš tako sam i ja danas učinio, odnosno označio više uzastopnih godina mladunce ovog „prijateljskog“ para koji je prihvatio blizinu ljudi. Prstenovanje mladih ptica u gnijezdu je vrjedniji podatak negoli da ste ulovili recimo odrasli primjerak i prstenovali je. Ukoliko ulovite odraslu vjetrušu naprimjer izvan gnijezdeće sezone nikada neznano kojoj gniježđenoj populaciji točno pripada, odnosno dali pripada lokalnoj gnijezdećoj populaciji ili je doletjela recimo negdje bliže i dalje sa sjevera. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj gnijezdi 10 000 parova ove vrste grabljivice. Ovaj veliki broj uspješno podignutih mladunaca daje nam na znanje da imamo bogatu bioraznolikost na rubu grada, ujedno i deponij Karepovac doprinosi tome, odnosno „pomaže“ u izvoru hrane, voluharica i miševa.
