Ako ste negdje vidjeli sliku, najčešće ribe, naslikanu na bezvremenskoj i izdržljivoj tkanini – jeansu – i ispod nje recept za pripremanje jela od tog ploda mora, onda ste, a da toga niste bili svjesni, ugledali spoj slikarstva i gastronomije na jednom mjestu. Autorica tih umjetničkih artefakata je akademska slikarica iz Trogira Ana Jovanović.
Slikarstvom se aktivno bavi od 2020. godine, a prije toga imala je pauze. Radila je kao stjuardesa na brodu, zahvaljujući čemu je obišla dobar dio svijeta, te je upisala dodatni fakultet kako bi mogla raditi u školi. Radila je uglavnom na zamjenama u osnovnoj školi kao učiteljica Likovne kulture, a sada radi u jednoj trgovini te paralelno slika i održava privatne sate crtanja i slikanja, pripreme za umjetničke akademije, kao i radionice s djecom. Trenutno radi izvan struke, paralelno razvijajući svoj umjetnički rad.
Djeca, crtanje i izazov portreta
– Učenici prilikom crtanja imaju najveći problem napraviti portret i autoportret. Uglavnom ne znaju nacrtati glavu, usta, nos i ostale detalje. Mogla bih reći da im je to svima najizazovnije. Vole apstrakciju, odnosno slobodno izražavanje, ali i tehniku grataža s pastelnim bojama i tušem. Od svih poslova koje sam radila, najviše me zadovoljavao pedagoški rad s djecom u školi i, naravno, slikanje. Iako me i rad na brodu obogatio – to je posebno iskustvo koje ne bih mijenjala.
Obitelj, kuhinja i ideja recepata na jeansu
U njezinoj su obitelji gotovo svi kuhari – nećak i brat rade na brodovima, a majka od nekoliko namirnica zna napraviti pravo čudo na stolu. Pokojni djed bio je vrsni roštilj-majstor, a imali su i obiteljski restoran u kojem su radili i na najbolji mogući način iskazivali svoju ljubav prema hrani. Hrana je uvijek bila oko njih i veselila ih je. Danas često pričaju o tome, razmjenjuju ideje i recepte.
– Zato mi je ideja o receptima na jeansu došla iz obitelji. Prva slika koju sam nacrtala bila je jaje na oko, jer je to bilo prvo jelo koje me mama naučila spremati. U Dalmaciji se kaže da se cura neće moći udati ako ne zna ispeći jaje na oko. Tako je nastala prva slika, nakon koje sam naslikala legendarnu manistru na pome. U tim receptima rukom sam duhovito napisala način pripremanja, nakon čega sam motive za svoje slike pronašla u ribama. Pokojni otac bio je pravi gurman, puno je volio ribolov, pa mi je krsno ime dao po njegovoj najdražoj ribi – ovčici.
Ovčica na gradelama i riblji niz
Dok je bila dijete, svi su je zvali Ovčica. Mislila je da je zezaju i nije vjerovala da joj je otac dao to krsno ime, pa je otišla u crkvu izvaditi krsni list kako bi se uvjerila. I doista – ima krsno ime Ovčica. U to ime naslikala je i ovčicu na gradelama, nakon čega se nastavio riblji niz. Na njezinu su se platnu ubrzo našli zubatac, šampjer, lubin, škarpina, komarča, kao i veliki jastog na salatu. Priprema nekih motiva bila je pisana na hrvatskom ili engleskom jeziku. Iako su joj motivi uglavnom morski, naslikala je i rožatu te trogirski rafiol.
Jeans kao platno, identitet i način postojanja
Specifičnost njezina rada je slikanje na jeansu, simbolu brojnih generacija i sjećanja na mladost, koji se pokazao i kao odlična podloga jer dobro upija boju. Princip rada je takav da jeans prvo lijepi na drvenu podlogu, zatim preko njega slika akrilnim bojama, dok tekstove svojim rukopisom ispisuje markerima.
– Neke sam slike već prodala, a ukupno sam ih nacrtala dvadesetak. Osim jeansa crtam i na drugim materijalima – pamuku, svili, papiru i platnu. Slike su različitih dimenzija, a od nekih radim i printove. Novi ciklus radova koje trenutno stvaram su veliki formati i nisu recepti. Ulazim u dubinu, materiju i strukturu. Slikam motive školjki i apstraktne organske forme. Za nacrtati jednu najveću sliku, uz prekide, treba mi otprilike četiri do pet dana.
Prethodno je slikala razne teme i motive, uključujući aktove. Godine 2009. u Salonu Galić imala je diplomsku izložbu, 2023. godine izlagala je u Gradskoj loži u Trogiru, za svibanj 2026. godine priprema izložbu u Zagrebu, a u planu joj je i nova izložba u Trogiru. U svojim novim radovima koristi i crnilo sipe te krupnu sol, izrađuje plave premaze i lazure, istražuje procese otvorenog i zatvorenog, forme, materije i strukture. Trenutno crta veliku kamenicu i pizdicu.
Njezini su klijenti uglavnom stranci, iako među njima ima i naših ljudi. Najviše slika kupili su Šveđani – njih osam – koji imaju vilu na Čiovu, a slike riba s receptima izložili su u svojoj kuhinji. Puno pohvala dobila je i od vlasnika restorana.
Slikarstvo za Anu Jovanović predstavlja nju samu – dio njezina identiteta. Kreativno se izražava i izvan slikarstva jer to je – ona. To joj je urezano u DNK. Za nju slikarstvo nije profesija, nego način postojanja. Nije samo medij, nego način na koji razumije svijet i kojim se iznutra osnažuje.
