Pandemija koronavirusa je promijenila svijet iz temelja i još uvijek se snalazimo u novom normalnom, pojmu koji je za sve nas sve, osim normalan.
No, činjenica je da je bolest zvana COVID-19 odnijela preko 5 milijuna života diljem svijeta, a u Hrvatskoj je s današnjim danom preko 11 tisuća umrlih od posljedica koronavirusa. Kako nas je povijest bezbroj puta naučila, svaka situacija stvara priliku te se profiliraju skupine koje žele izvući nekakvu korist. Bila ona financijska, politička ili neka treća.
"Pandemijske, Covid-19 mjere prvi nisu poštivali političari i to upravo oni koji su donosili te mjere"
O trenutnoj društvenoj situaciji u Hrvatskoj smo porazgovarali s izv. prof. dr. sc. Maritom Brčić Kuljiš, splitskom znanstvenicom i profesoricom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Splitu.
Ona se bavi filozofijom demokracije, politike, odgoja i pravednosti te nam je dala svoje opsežno viđenje stanja s kojim ćemo se sasvim sigurno morati nositi još neko vrijeme.
Smatra da je pandemija trebala ostati u medicinskim okvirima.
- To što se pandemija pretvorila u političko i ideološko bojno polje pokazatelj je dubljih problema koji se mogu na jednoj razini povezati i s nepovjerenjem u sustav. Pandemija je krizna situacija, a svaka krizna situacija izrodi razne političke profitere koji na egzistencijalnom strahu pokušavaju ušićariti političke bodove. U takvim se situacijama uvijek pojave razni oblici anti-političara i anti-politike. Riječ je o politici i političarima bez forme i bez sadržaja, vrlo populistički nastrojeni, prepuni floskula koje izgovaraju bez ikakve odgovornosti i posljedica. Istini za volju, naša je politika najčešće politika bez odgovornosti, bilo društvene bilo osobne. To je naš krimen. Političare koji koriste krizne situacije za osvajanje političkih bodova bih upitala što bi oni napravili da su na vlasti i da je pandemija. Duboko vjerujem da bi političke opcije koje se u doba pandemije pozivaju na narod i tvrde da narod treba odlučivati, da bi one, da su na vlasti provodili još strože mjere, strože kazne, a ni obvezno cijepljenje im ne bi bio problem uvesti jer, kako i sami kažu, sve rade u interesu naroda. Kada je narod na prvome mjestu, onda se osobna prava odnosno prava pojedinaca stavljaju na čekanje - smatra Brčić Kuljiš.
Već nekoliko dana se prikupljaju potpisi za referendum, kojim bi se dokinule covid-potvrde i "stožerokracija". Ona s pozicije filozofije demokracije kaže ovo...
- Upravo oni koji zazivaju 'narod' uništavaju koncept naroda. Narod, ako skinemo s njega ideološku opnu idealiziranja, u sebi uključuje sve, i one s dobrim namjerama i one kojima namjere nisu dobre. Naravno da narod nema pravo odlučivati o ugrozi zdravlja. Što to narod zna o zdravlju? Potrebno je stoga vratiti se na temeljne postavke, a one su sadržane u činjenici da netko ima znanje o nečemu, a netko nema. Kada mi se pokvari automobil, vodim ga automehaničaru da ga popravi. Kada mi je ugroženo zdravlje, tražim pomoć od liječnika, stručnjaka, a ne slučajnog prolaznika. Narod shvaćen na način kako ga manipulativni populistički političari zazivaju može svašta, a može postati i opasan jer je vođen iracionalnim elemetima, strahom, a ne zdravim razumom. Masa nikada nema odgovornost, odgovornost je individualna. U povijesti demokracije, ovakvog ili onakvog tipa, kada su mase bile te koje su donosile odluke, u pozadini su uvijek stajali razni demagozi i populisti koji su povlačili konce i tu masu, koja kao samostalno donosi odluku, usmjeravali u onom pravcu u kojem su htjeli. Razmišljajući o filozofskim pogledima na demokraciju, oni su u većini slučajeva strahovali od demokracije upravo zbog te mogućnosti manipulacije i krivog poimanja slobode kao samovolje. U takvim slučajevima uvijek se volim pozvati na Aristotela i njegovu poruku „Neka vlada zakon, a ne čovjek. U čovjeka se nikada ne mogu pouzdati jer je promjenjiv i nestalan, a u zakon ipak mogu jer je postojan i siguran.“ Međutim, kada se ne poštuje temelja pretpostavka zakona, a to je da se zakon treba jednako primjenjivati na sve, onda zakon gubi na svojoj legitimnosti, bez obzira koliko je legalan. To mi u Hrvatskoj stalno doživljavamo, a posebno smo postali osjetljivi na tu nejednakost pred zakonom u pandemijsko doba. Pandemijske, Covid-19 mjere prvi nisu poštivali političari i to upravo oni koji su donosili te mjere - kaže nam.
"Zavlada li narodna demokracija, vrlo lako bismo mogli dobiti nekog autoritarnog vladara kakvih smo se nagledali u prošlosti"
Na "zadnje noge" su se digle brojne udruge civilnog društva, koje se u načelu ne bi ni trebale oglašavati po ovom pitanju.
- Veliki broj civilnih udruga i nisu civilne udruge u pravom smislu riječi nego su produžena ruka političkih stranaka. To je vrlo opasno za demokratski poredak jer politika manipulira dijelom društva koje bi trebalo biti neovisno od političke sfere. Civilne udruge bi trebale biti zadužene za širenje prostora sloboda i prava, a ne za njihovo sužavanje. Nije stvar mentaliteta, nego je stvar političke nepismenosti. Mi smo općenito gledajući politički posve nepismeni. Nismo u stanju koristiti poluge demokracije da obranimo demokraciju u onim slučajevima koji duboko nagrizaju demokraciju (korupcija, društvena i ekonomska nejednakost, društvena i ekonomska nepravednost), nego koristimo poluge demokracije za tzv. ideološke borbe (ustaše i partizani; EU i anti-EU; migranti i anti-migranti; koronaši i anti-koronaši) koje prosječnom građaninu nikada ništa dobro nisu donijele, ali političarima itekako jesu (mjesto u Saboru ili u EU parlamentu) - jasno će Brčić Kuljiš.
Upitali smo je vodi li sve ovo u vladavinu puka.
- Vladavina puka je zapravo vladavina siromašnih, a ne naroda. Puk još uvijek nema mistično dodijeljena obilježja posebnosti koje skupinu ljudi onda pretvara u narod. Ako govorimo o demokraciji kao vladavini naroda onda je uvijek bolje da demokraciju povežemo uz liberalne vrijednosti i slobode, samo na taj način sve naše slobode i sva naša prava možemo sačuvati. Narodna demokracija ne štiti prava svih ljudi, narodna demokracija štiti prava samo većine. Ako se referiramo na referendum koji je u tijeku treba napomenuti kako bi referendum trebao biti normalna politička pojava u demokratskim društvima, samo što kod nas to nije normalna politička procedura nego je najčešće ideologizirana te povezana s nacionalnim osjećajima, idejom spasitelja naroda, crkvom, Bogom itd. To je onda obični populizam - govori nam.
Jedna od često viđenih fraza onih koji su protiv cijepljenja jest pozivanje na pravo na izbor. No, kako će ti isti reagirati kada se neke druge skupine budu pozivale na to pravo?
- Možemo primijetiti da se tu pojavljuju i isti pokreti (skupine, ljudi, udruge, političari) koji danas, u ime svete slobode i svetog prava (moje tijelo - moj izbor) zazivaju pravo na izbor prilikom cijepljenja, dok su prije pandemije bili u prvim redovima kada se zagovaralo zabranu pobačaja. To vam je klasični primjer populizma. Iskoristiti onaj okidač koji će u datom trenutku najviše zapaliti i mobilizirati masu, ali ne s nekim konkretnim ciljem, nego da bi se stvarala nervoza i nestabilnost u društvu koja pridonosi da im politički rejting prividno raste. Teško je govoriti da se tu radi o istom pravu. COVID-19 je zarazna bolest što znači da smo i Vi i ja potencijalna opasnost za sve ljude oko sebe koje možemo zaraziti, a od zaraženih osoba neke osobe mogu i umrijeti. Osobna je odgovornost da, kako god možemo, to spriječimo, a s druge strane postoji odgovornost i države da sačuva zdravlje stanovništva i zato uvodi mjere. Na polju osobnih prava u svijetu imate razne pokrete, a možda jedan od najzanimljivijih u ovom kontekstu je pokret koji u SAD-u traži dekriminalizaciju osoba koje su oboljele od AIDS-a. Prema dosadašnjem zakonu, ako ste se upuštali u seksualne odnose bez zaštite i time prenosili zarazu, mogli ste završiti u zatvoru. Pokret dekriminalizacije traži da se to ukine odnosno da zaražene osobe mogu slobodno širiti zarazu bez ikakve odgovornosti. COVID-19 je kocka i nitko sa sigurnošću ne zna kako će se kod njega bolest manifestirati. Svi govore o osobnom iskustvu pa ću Vam i ja reći osobno iskustvo. Ja sam cijepljena, moj suprug nije. On je dobio malo teži oblik Covid-19 bolesti, a ja se nisam zarazila iako živimo u istom kućanstvu i nemamo baš mogućnost izolacije - kaže Brčić Kuljiš.
Razlika između narodne i liberalne demokracije je ogromna. I opasna.
- Narodna demokracija je vladavina većine, a ako niste dio te većine imate problem. U narodnoj demokraciji se u ime jednakosti poništava sloboda, pa na kraju nema ni slobode ni jednakosti. U liberalnoj demokraciji također vlada većina, ali se prava manjina štite zakonom odnosno ustavom. U Hrvatskoj je još uvijek na snazi liberalna demokracija, a zavlada li narodna demokracija, vrlo lako bismo mogli dobiti nekog autoritarnog vladara kakvih smo se nagledali u prošlosti - smatra ona.
"Sigurno nas čeka period političke pa onda i društvene regresije"
I ona sama je skeptična prema nacionalnom Stožeru.
- Stožer je u velikoj mjeri politiziran i to u našem društvu nije ništa neobično. Kod nas je uvijek sve ispolitizirano. Realno kada sagledamo čitavu situaciju oko pandemije i rada Stožera, možemo vidjeti da i sam Stožer donosi odluke tako da se ne zamjeri, barem ne pretjerano, određenim skupinama. Balansira, igra igru pokušavajući osigurati realizaciju izbora, turističku sezonu, nogometne utakmice, razna događanja i važne obljetnice. To su sve političke, a ne zdravstvene odluke i tu Stožer postupa populistički, a ne s pozicije struke i znanosti. Stoga ne treba čuditi da se ljudi bune, prosvjeduju, iskazuju nepovjerenje u odluke Stožera. Nemam pretjeranog povjerenja u Stožer, ali to ne znači da ne vjerujem da cjepivo pomaže, da je COVID-19 ozbiljna bolest, da treba nositi masku, pridržavati se epidemioloških mjera pa čak i covid potvrda ako će one barem u nekoj mjeri spriječiti širenje virusa. Ipak, istini za volju, mi zbilja imamo jedan on najliberalnijih pristupa pandemiji. Osobno sam doživjela u Austriji još u srpnju ove godine da sam morala pokazati covid potvrdu da bih uopće mogla naručiti kavu i to u kafiću na otvorenom - priča nam.
Na kraju smo je upitali vidi li ona svjetlo na kraju tunela.
- Uvijek sam optimistična po pitanju budućnosti i vjere u ljude općenito, ali su zbivanja u zadnjih nekoliko godina dovela na kušnju taj moj optimizam i tu moju vjeru. Zašto? Prvo, sve više uviđam koliko je ljudska glupost raširena i vjerujem da toj njenoj raširenosti uvelike pripomaže tehnologija odnosno Internet. Umjesto da se Internet koristi kao sredstvo za širenje vlastitih vidika i stjecanje znanja, mi postajemo sve više zatupljeni (i ne, nisu samo računalni algoritmi za to krivi, algoritmi su nam dali ono što nama odgovara). Drugo, iskreno vjerujem da nismo dorasli, ni moralno, ni umno, ni emocionalno razdoblju i svijetu koji nas okružuje. Mi živimo u razdoblju postmoderne, odnosno društvenom svijetu koji nam, kao nijedno razdoblje ranije u povijesti, pruža lepezu sloboda, jednakosti i prava. S druge strane, od nas traži osobnu odgovornost, moralnu autonomiju, samostalnost, intelektualnu zrelost, hrabrost, a mi to nemamo. Nitko nas na to nije pripremio, ni društvo, ni država, ni odgoj, ni obrazovanje i zato bježimo u skute nekih kolektivnih identiteta koji su davno trebali biti napušteni. Sigurno nas čeka period političke pa onda i društvene regresije. Nadam se samo da nećemo otići previše u prošlost i da ćemo se potruditi zadržati sve slobode i sva prava koja nam svima, bez iznimke, pripadaju - zaključila je Brčić Kuljiš.
