"Hotel za samce" u Vukovarskoj ulici, smješten na broju 81, daleko je od hotela. Riječ je o sobicama od 13 kvadrata koje nemaju vlastiti sanitarni čvor. Cijeli kat, bilo da je riječ o djeci ili odraslima, dijeli dva wc-a. Školjke, pisoari, lavandini, to je sve što imaju. Tuša nema, pa čak ni ključa da se možeš zaključati i u miru obaviti nuždu, bez da ti netko uleti. Ali, zato vlaga izbija na sve strane.
Pa kažete da živimo u 21. stoljeću. Daleko je to od 21. stoljeća. Žalosni su uvjeti u kojima žive ljudi koji su cijeli svoj radni vijek proveli u splitskom škveru.
Gospođa Ana i njezin sin spojili su dvije takve sobice. Zajedno imaju u škveru gotovo 100 godina radnoga staža. Njezina mirovina iznosi 1.500 kuna, ili ako ćete u eurima - 200 eura. Kada plati najam dviju sobica, struju, vodu, i ostale komunalije - ne ostane joj gotovo ništa za život.
Zgrada 2019. postala vlasništvo Splita
"Ovu zgradu iza mene napravili su ovi ljudi koji su sa mnom. To je bivši škverski Hotel za samce rađen od samodoprinosa ljudi koji su tada radili u Škveru i neki od njih žive tu preko 50 godina. Oni nisu uzurpatori, to je napravljeno od njihovog rada. Pošteno su to sve napravili i sve ove godine plaćali najmove, a spletom okolnosti od 2019. ova zgrada je došla u vlasništvo grada Splita. Ove ljude nitko ne želi čuti. Bili su pozvani na tematsku sjednicu za koju je oporba skupila potpise, ali vladajući ih nisu pozvali. U 12. mjesec na sjednici GV-a u 2 sata ujutro ovim ljudima je povećana najamnina 100 posto, bez ikakvog razgovora, obavijesti, a većini njih je to veliki udar. Za njih nema sluha, ne može ih se poslušati, a vidjeli smo kako su agilni kada treba mijenjati pravilnike kada se radi o nekom od njih, kada se radi o poznatom lokalnom glumcu, ocu još poznatijeg sina glumca. Vidjeli smo kako se sve može u tri mjeseca, kako se mijenja pravilnik, a za ove ljude nema te mogućnosti", kazao nam je splitski gradski vijećnik Igor Stanišić.
Podsjetio je i na nekadašnju škversku ambulantu koja bi trebala postati dom Udruzi Anđeli.
"Podsjetimo, kada već govorimo o Škveru, da je škverska ambulanta 750 dana spremna i čeka da se izradi za djecu s najtežim tjelesnim oštećenjima. Ni tu se nije napravilo koraka, osim kad je oporba sakupila potpise pa su napravili nekakav sastanak. A pravilnik se u tri mjeseca može mijenjati dva puta, a za škverski hotel se nema vremena i ne može se ništa napraviti. Mislim da to nije pošteno i da nije pošteno da netko ima plaću preko 11 tisuća kuna, plaća mjesečnu najamninu od 330, što ispada 8 kuna po kvadratu, a da ovi ljudi žive u sobicama od 13 kvadrata i plaćaju 15 kuna po kvadratu. Neki od njih su zbog većih obitelji spojili dvije sobice pa plaćaju najam za obje sobice. To je društvena nepravda. Da vam ne kažem da u 21. stoljeću njih 20 dijeli jedan wc, sad recite kako bi se vi ili ja osjećali da dijelimo wc s više ljudi. Gosp. Puljak dijeli wc s nekim jedino kada je u avionu na službenom putu. Naravno da ne razumije ove ljude.
Postavio bih dva pitanja. Jedno gospođi Đerek - Je li pošteno da netko tko ima 11 tisuća kuna plaća najamninu 300? i gosp. Puljku - Hoće li podržati da se napravi novi, pošteniji pravilnik koji bi išao na GV i u kojem bi sudjelovali svi da bi za naše sugrađane našli pošteniji model?", poručio je Stanišić te dodao:
"Njihov problem će se počet rješavat jedino ako usvoje Bojana Ivoševića, jer je on ažuran u rješavanju pravilnika samo ako je neko njegov u pitanju."
"Ne možeš nešto zvat stanom, a koristiš javni wc"
Nikola Matas preko 25 godina živi na ovoj adresi.
"Želimo upoznati javnosti i vijećnike grada Splita s našim problemom. Mislim da mnogi od njih ne znaju ni stanje zgrade ni kako je nastala, čija je bila. Ova zgrada je naša, napravio je Škver '68. godine, od prvog dana su tu škverski radnici - bivši, sadašnji, penzioneri, svi. U zgradi nema nikoga osim škverana. 2013. godine kada je Škver preuzet, mi smo na sebe preuzeli sve, sve režije, da bi država formalno te godine preuzela zgradu. Borili smo se za ovu zgradu. Na svečanoj sjednici Grada Splita 2018. godine Vlada RH darovala je ovu zgradu Gradu Splitu. Premijer Plenković je rekao da se ništa ne mijenja, da status stanara ostaje isti jedino vlasnik zgrade nismo mi nego grad. Otkad je Grad Split preuzeo zgradu, mi smo ilegalci, uzurpatori, iako smo tu legalno od prvog dana. Mi smo tu legalno, pravno, od prvog dana, a prikazuje nas se kao da smo ukrali nečiju imovinu. Sada smo dobili ugovor na 10 godina, a kad istekne - možemo završit ko zna gdje. Mi se protiv toga borimo", kaže nam Matas te dodaje:
"Ne možeš nešto zvat stanom, a koristiš javni wc. Kao da smo na kolodvoru. Prvo treba nama riješit sve, a tek onda ostalo, a oni imaju svoj plan sređivat za socijalu."
Stipe Boduljak u zgradi u Vukovarskoj živi četiri desetljeća.
"Gradonačelnikova dica su s mojima išla u školu, a mi danas doživljavamo da se nas proziva da smo muktaši, ovakvi, onakvi. Prisiljeni smo potpisat ugovor na 10 godina, a po njemu nemamo nikakva prava. Bili smo ga prisiljeni potpisat, ko ne potpiše - vrca vani. Proziva nas se da smo muktaši, ljudi me zaustavljaju i pitaju šta se bunimo, kažu da ne plaćamo ništa. Pa vi demantirajte. Ovdje se skupljaju glasovi, zna se čiji je ovo kvart. Dali smo i mi glasove za dotičnoga Puljka, ali sam mu rekao da neće više. Došli su tu, ali nisu obišli gornje katove nego su za vid jednog stana gdje je čovjek uložio 20 tisuća eura teško zarađenog novca, po tome su zaključili da mi živimo sa 5 zvjezdica", kaže nam.
Plaćaju svi stanari mjesečnu stanarinu, kao i sve uplatnice koje dođu.
"Od '90. godine sam u ovoj zgradi. Sve šta tražimo je da nam se omogući kao i svim ljudima u ovoj državi, da ne budemo građani drugoga reda, nego da budemo kao i svi, svoji u svome. Dajte nam da to otkupimo ili nam dajte da živimo do sudnjeg dana, dok nas jednog dana ne odnesu tamo di i svi drugi idu. To je jedino što tražimo, dajte nam malo pravde. Sad će se za neke napraviti, a nas s jednog krila kata po 20 ide na 2 wc-a, na zajedničku školjku, bilo dite, bila žena. Što je najgore, ovo se vodi kao hotel i tu je industrijska struja pa je i tarifa viša. Jedno je jedinstveno mjerilo od struje, podijeli se na sve stanare. Sve plaćamo, i struju i vodu i sve ostalo, nikome nismo dužni niti smo nekome na grbači. Cilj nam je da kupimo naše, što smo sami sagradili, jer ovo nije palo s neba, ovo su sagradili škverski radnici koji danas hodaju o štapu, nekolicina ih ne može ni izaći. Dajte nam ili da kupimo ili da živimo do smrti. Ne možete se hvatat za to što u prizemlju živi 4-5 ljudi, obitelji, koji su svoje novce uložili i sebi napravili za skromniji život, tko je mogao. Tko nije mogao, nije uložio i živi kako živi. I sad ćemo štemat od vrha zgrade do dna, razbit tim ljudima sve. Onda se treba dati svima istu mogućnost, a ne da se nekima napravi, a drugima ne. Šta ćemo mi svi drugi? Ništa! To je krajnje žalosno. Ako ima dobre volje, postoji i rješenje. Gurnut nam je ugovor, tko ne plati 3 mjeseca, isto seli, bez obzira kolika su primanja", kazao nam je Damir Ivčević, radnik koji je 37 godina proveo u škveru.
