Vijest o akciji nekolicine splitskih sportskih zaljubljenika, koji su odlučili postaviti monolitnu klupu kao trajnu uspomenu na najvećeg hrvatskog košarkaša, oduševila je i samog Tonija Kukoča (51).

Nažalost, Toni neće biti danas u 11:07 pred zgradom u Vukovarskoj 41, zgradom u kojoj je živio i iz koje je krenuo u svijet košarke. Pandemija korone spriječila ga je da prvi sjedne na ‘svoju klupu’, pa će se okupljenima obratiti videoporukom.

– Stvarno su me ti momci iznenadili, drago mi je da ima ljudi koji cijene moj doprinos splitskoj, dalmatinskoj, hrvatskoj, pa i europskoj i svjetskoj košarci. Normalno je da mi je ta gesta posebno prirasla srcu zbog toga što se događa u mom rodnom gradu, u gradu u kome sam napravio prve košarkaške korake i prve i najdraže košarkaške uspjehe. Čast mi je da su me se sjetili nakon svih ovih godina – kazao je Kukoč, koji je znao za cijelu akciju i prije šest mjeseci, kao i da se postavljanje klupe odgađalo zbog nemogućnosti da dođe u Split, piše portal 24 sata.

POVEZANI SADRŽAJ

– Korona je pokvarila mnoge planove ljudima, pa tako i meni. Prije svega da ne mogu doći obići mater, oca, sestru, prijatelje… Svako ljeto provedem po par mjeseci u Splitu, i ovo je prvo ljeto od kad sam otišao 1993. u Ameriku da nisam uspio doći kući. Eto, ispalo je tako, baš ovo ljeto… Problem transporta, izolacija, strah da eventualno na putu ne zakačim virus i donesem ga svojima… bilo je prekomplicirano i preriskantno. Da su normalne okolnosti normalno da bi s užitkom došao i proveo vrijeme u Splitu kao i sve ove godine, i kao što ću nadam se i ubuduće. Daj Bože da se ovo što prije riješi, da se nađe efikasno cjepivo koje će riješit problem. Split je moj grad i još jednom koristim priliku zahvaliti se Splićanima na ovoj lijepoj gesti.

Split se uvijek dičio titulom ‘najsportskijeg grada na svitu’, ali je jednako tako i specifična sredina, sredina koja priznaje samo najveće od najvećih.

– Split se ne može objasniti nekome tko nije iz Splita ili u njemu ne živi duže vrijeme. Dosta su to puta mnogi pokušavali objasnit, ali netko tko nije iz Splita teško to može shvatiti. Split ima dušu i zna voljeti, najbolji su dokazi dočeci Jugoplastike, Gorana, pa sprovod Olivera, ljubav prema Hajduku, Borisu i Dinu Dvorniku… Split voli svoje ljude i zna ih cijeniti i bez obzira što me jedino nikad u Splitu nisu potezali za rukav i tražili fotografiju ili potpis, znam da me cijene. Šta će me potezati za rukav kad sam ja jedan od njih, tu sam odrastao, napravio prve korake… Ova gesta s klupom najbolja je potvrda za to.

Toni je u zadnjih nekoliko godina uživao u košarkaškoj mirovini i pomalo se povukao iz medija, a u žižu ga je ponovno vratio sjajni dokumentarac “The Last Dance” o neponovljivoj šampionskoj generaciji Chicago Bullsa.

– U vrijeme kad su se snimale scene nama su rekli da se snima serijal zbog toga što se znalo da će to biti naša zadnja zajednička sezona. Organizatori su tražili i dobili od NBA lige mogućnost da nas ekipa kamermana prati doslovno svaki dan… Bilo je pitanje samo kada će dokumentarac izaći i koliko epizoda. Eto, ispalo je da je izašao baš ove godine, za vrijeme korone, i da je imao jako veliki odjek – kaže Toni i dodaje kako neke detalje koje je vidio u dokumentarcu nije ni sam znao.

– Stvarno su neke stvari i meni bile nepoznanica i iznenađenje, neke su mi se kockice tek sada posložile. Kad si tamo i svaki dan si koncentriran na ono što radiš, ne razmišljaš toliko o drugima, ne ulaziš u njihove živote i probleme. Naravno da je to na koncu bila uglavnom priča o Michaelu Jordanu i o Bullsima koji su osvojili šest prstena u osam godina te da su najvažniji likovi Michael, Scottie i Phill, kao i Jerry Krause koji ih je na koncu sve i doveo i okupio.

Činjenica da Toni nije imao značajniju ulogu u prvim epizodama, kao i da je na službenom plakatu retuširana fotografija i umjesto njega ubačen lik Stevea Kerra izazvala je brojne negativne reakcije i prosvjede navijača, ne samo u Hrvatskoj.

– Iznenadile su me reakcije ljudi, ali treba biti realan i kazati da je prvih par epizoda posvećeno prvoj ‘trilogiji’ u kojoj ja nisam ni sudjelovao. Više je tu moja uloga bila kao taj odnos s Jerryjem koji je i mene doveo u Bullse. To se i vidjelo u kasnijim epizodama… A što se tiče plakata, mislim da je to najbolje objasnio sam Kerr kada je izjavio da bi bilo normalnije da sam ja na tom plakatu, ali da su se vjerojatno odlučili za njega zbog današnje uloge u NBA ligi, on je kao takav puno poznatiji ljubiteljima košarke danas.

Slična priča je i s izborom u ‘Hall of Fame’ koji Toniju izmiče već godinama i što je jedna od većih nepravdi u svijetu košarke.

– Svake godine me dočekaju ista pitanja i svake godine ponavljam isti odgovor. Ja sam odradio na terenu na najbolji mogući način ono što sam trebao odraditi, a hoće li to oni koji biraju prepoznati, to je van mojih ruku. Naravno da smatram da sam zaslužio biti izabran i da se nadam da ću jednoga dana i biti izabran, no ponavljam, na to ne mogu nikako utjecati.

Kao posebno priznanje Tonijeve veličine je i izjava najvećeg od najvećih, Michaela Jordana, koji je jasno kazao kako je Toni Kukoč najveći europski košarkaš. A kad to kaže Jordan…

– Onda ja tu nemam što dodati. Valjda je on upućen u košarku da zna procijeniti neke stvari, ha, ha, ha…

Za Tonija pak nema dileme tko je najveći svih vremena.

– Dosta se u zadnje vrijeme priča na tu temu, valjda je i ova duga pauza i Kobejeva pogibija izvukla tu priču na površinu. Neki spominju LeBrona, neki Kobea, pa Magica, Birda, Jabbara, Russella… ali za mene je Jordan broj jedan. Po meni, više ga nitko nikad neće ni srušiti s trona zbog toga što njegova veličina nije samo u onome kako je igrao košarku, nego i u tome što je košarku učinio planetarno popularnim sportom, digao je na razinu na kojoj nikad prije njega nije bila. I Kobe, i LeBron i Dončić… i svi koji dolaze dobivaju tako unosne ugovore i imaju takav status isključivo zbog onoga što je za NBA košarku napravio Jordan. Oni stariji će se sjetiti kako je rivalitet Celticsa i Lakersa te njihovih zvijezda Birda i Magica obilježio kraj osamdesetih, i da su svi strahovali što će biti kad se oni povuku, a onda je došao Jordan i napravio nezamisliv iskorak. Ja sam NBA košarku mogao gledati samo ako bi na putovanjima kupio koju video kazetu ili bi okretao kućnu antenu prema Braču ili Šolti, pa ako bi bilo lijepo vrijeme hvatao TV signal iz Italije i gledao poneku utakmicu u gluho doba noći. Danas djeca širom svijeta mogu gledati svaku NBA utakmicu, a to je umnogome Jordanova zasluga…

Toni smatra i kako je tolika popularizacija košarke otvorila vrata mladim igračima iz Europe, koji su dobili priliku o kakvoj su on i njegovi vršnjaci mogli samo sanjati.

– To je razumljivo zbog toga što smo mi za njih bili nepoznanice, vidjeli bi nas na par utakmica na Svjetskom prvenstvu ili Olimpijskim igrama i to je bilo to. Danas scouti gledaju sve utakmice i sve znaju. Danas igrači iz Europe dolaze rano u NBA, a mi smo se morali najprije dokazati u Europi. Od pokojnog Dražena, preko Sabonisa, Divca, mene… A da bi se dokazao, moraš potrošiti vrijeme. Mi smo u NBA dolazili u srednjim dvadesetim godinama a u to vrijeme su igrači odlazili u mirovinu s 28-30, rijetki su igrali puno duže kao danas. Ovi danas dođu rano, i odmah dobivaju odriješene ruke i priliku da pokažu svoj puni talenat. Sjećam se kad sam ja došao, prvu sezonu su razmišljali gdje će me staviti, na koju poziciju, pa su mi sugerirali da nije dobro da ‘četvorka’ šutira toliko trica… Uvijek su bili neki upitnici oko toga koliki doprinos mogu dati momčadi, i ne samo ja, i drugi Europljani su prolazili isti proces. Ovi danas imaju slobodu, igraju puno i bez opterećenja, uživaju u igri, i lako mogu pokazati što sve znaju i mogu. I igraju odlično… – kaže Toni, koji vjeruje kako će veliki broj naših NBA igrača u budućnosti napokon značiti i postizanje boljih reprezentativnih rezultata.

– Nama je najveći problem to što se ne možemo skupiti, ne možemo se naći i provesti vrijeme u treninzima. Većina igrača nisu igrali skupa u klubovima ili nisu igrali dovoljno dugo pa se praktično ni ne poznaju, a nisu imali prilike pripremati se i uigravati u mlađim selekcijama po par mjeseci, kao što se događalo nekad. A ne uspijevaju ni kao seniori biti na okupu duže od 10 – 15 dana. I tko će u dva tjedna sve posložiti, fizičku pripremu, igru, taktiku…. I kad tome dodate pritisak odlaska na velika natjecanja, a naši najbolji igrači ne sudjeluju u kvalifikacijama… Ne može se upirati prstom samo u igrače ili u izbornike, po meni su problemi puno veći. Da imamo priliku posložiti momčad i potrošiti vrijeme na uigravanje i taktiku, mi bi opet imali svoju ulogu u europskoj košarci, ali to očigledno nije moguće i tu treba tražiti izlaz – javlja portal 24 sata.

Toni i dalje ima savjetničku ulogu u Bullsima, koja je također bila jedna od prepreka za dolazak u Split.

– I dalje sam u ulozi savjetnika, doduše došlo je do malih promjena u Managementu momčadi, a i kompletno NBA doigravanje je u Orlandu, pa smo se i tome morali prilagoditi. Gledamo u budućnost, kako će ovo sve skupa izgledati, kad će početi sljedeća sezona, hoće li se igrati s publikom ili bez, hoće li se pronaći cjepivo… Svi čekamo početak NFL sezone, oni će krenuti s gledateljima, 25-30 posto kapaciteta, pa ćemo vidjeti kako će to proći – zaključio je Kukoč.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime