Krenulo je uobičajeno, sunčanje, kupanje. Presvlačim mokar kupaći, stojim u plićaku kad odjednom osjetim “ugodan dodir” oko gležnja!?! aaaaa…. slatka hobotnica čopila mene pa ja nju – kazuje novinarka Novog lista s Molata, Edita Buraban.
– Inače, to je uvala Lučina na otoku Molatu, gdje je nekoliko dana prije pozornost navukao mahniti gnjurac… ali, bit će to prevelika komedija – priča za Morski HR kolegica Buraban koja je na svoj otok došla odmoriti s kćerkom.
– Uobičajeno popodnevno kupanje u mjesnom pristaništu. Kći i ja na starom mjestu, u hladovini bora, svega par metara udaljenom od glavne rive. Kupači, sup-ovi, jahte, gumenjaci… U taj sat, kad sunce već pomalo zapada, svi se sklanjaju u zaklone – kaže Edita.
Bio je to sasvim ugodan dodir
– Ja sam otplivala svoju dnevnu dionicu i taman sam u zaklonu starog gata presvlačila kupaći kostim. Stajala sam u plićaku, ono svega par centimetra mora i prebirala po torbi tražeći suhi badić. Odjednom sam osjetila da me nešto nježno uhvatilo za gležanj, moram reći bio je to sasvim ugodan dodir.
Pogledala sam i isprva pomislila da je doplivala neka škovaca i omotala mi se oko noge. Instinktivno sam otresla nogu s namjerom da to sklizne s noge. Mislila sam da je neki špag ili najlon, ali kad sam bolje pogledala, shvatila sam da je to hobotnica. Naravo, ushićeno sam uzviknula i pozvala Mariju, moju kći, da dođe pogledati. Ona oduvijek mašta baš o tome da joj se hobotnica zalijepi za nogu, a eto ga, sad se zalijepila na moj gležanj! - prepričava za Morski HR.
I sve kako sam je pokušavala otresti, “neman” me nije puštala. U tim sekundama ipak je trebalo donijeti brzu odluku. Mislim, bilo mi je drago što je izabrala baš moj gležanj, ali opet, večera je večera. Malo mi je bilo žao, ali pomislila sam, tko zna koliko je ta “neman” izjela sitnih ribica, školjkica, pa sad da se ja smilim nad svojom “večerom”?!? Sagnula sam se i uhvatila je za glavu, nabrzinu sam se sjetila nonovih ribarskih priča i kako joj treba okrenuti glavu. Oćopila sam je za glavu, a ona mene do pola ruke krakovima. Okretanje glave je izostalo, ali bilo je borbeno sve dok je nismo ubacile u vreću moje Marije. Ona je spretno pobacala sve iz borše, a ja sam nekako s hobotnicom do lakta gurnula je u vreću i skidala je kao dugačku finu rukavicu.
Lakat mi je kasnije bio tovkast od njenih pipaka, ali isplatilo se. Zavezali smo je u vreću i eno je sad u zamrzivaču.
Gnjurac je izmješten iz uvale – Nezgodno je uvijek pikirao lice kod napada
– Ne znam bi li trebalo spomenuti mjesto… Taj gnjurac je bio pošemeren, pa su ga izmjestili nakon što je nekoliko puta napao ljude. Nezgodno je bilo što je baš pikirao na lice. Dosta neobično i opasno. Osobno to nisam vidjela, ali prema priči mještana, stalno je bio prisutan i opasan.
Ma naš je otok najljepši na svijetu i kao svi pravi otočani ne volimo ga previše reklamirati, da ne bi došlo previše furešta. Dugo je ovdje bila i vojska, pa se srećom nije razvio turizam. Zasad nas posjećuju samo mega jahte – zaključuje priču Edita Buraban.
