U današnjem vremenu, kada se ritam života neprestano ubrzava, priče poput ove vraćaju vjeru u ljubav, strpljenje i zajedništvo. Ivka i Ante Ugrin, skromni par iz Žrnovnice, proslavili su 65 godina braka.
Njihova životna priča isprepletena je radošću, izazovima i zajedničkim naporima, a prije svega, ljubavlju koja ih je održala čvrsto zajedno.
Njihov osmijeh, mirnoća i međusobno poštovanje pravi su primjer kako bračni život može biti ispunjen ako se temelji na međusobnom povjerenju. U ovom iskrenom razgovoru s Ivkom i Antom u njihovoj obiteljskoj kući u Žrnovnici, saznajemo što je potrebno za dug i sretan brak.
Ante: "Narastao mali Ante u velikog zgodnog momka. Mnoge cure su me gledale, a i ja njih. Naravno, sve je to majčino oko primijetilo. Kad je osjetila da sam prešao granicu, rekla mi je:
'Ante, zašto druge cure gledaš, a pored tebe ona prava, dobra cura?'
Moram vam priznat, Ivku sam cijeli život gledao kao sestru, ali nisam bio iznenađen majčinim izborom. Ivka je stvarno bila cura, kako mi kažemo, na svom mjestu. Poslije tih majčinih riječi nekako sam drugačije pogledao lijepu Ivku, a kad sam je prvi put zagrlio... neću reći jesam li je poljubio, ali to je bilo to. Moram priznat, u tom zagrljaju nisam se osjećao kao brat."
Ivka (tiho se smije): "Najteže mi je bilo kad je otišao u Njemačku, ali čim se smjestio, ja i mali smo odmah otputovali njemu. Puno smo radili, ali kod Nijemaca je sve organizirano. Djeca su imala vrtić, a ja i Ante smo zajedno radili. Sve je on to isplanirao, tako da smo brzo nadoknadili one razdvojene godine."
Ante: "Je li vidite? Ja jesam bučan, ali ništa se u braku nije odlučilo ako ona nije dala svoj blagoslov. Uvijek je u pravu. Pametna moja mater, dan danas sam joj zahvalan što me uputila prema pravoj ženi. Danas je to mladima neshvatljivo, ali bilo je drugo vrijeme. Nismo morali poslušat, ali barem smo saslušali savjet. Ja i moja Ivka živjeli smo u svom vremenu i radosno ga proživjeli."
Ivka: "Naradili smo se i stvorili, ali najveća nam je radost što su nam djeca ostala u Hrvatskoj. Svi su s nama u Žrnovnici, uživamo u unučadi."
Ante: "Imamo sina Mladena, kćer Maju, troje unučadi i četvero praunučadi. Svi su oko nas, i to je najveća radost ljudima naših godina."
Na pitanje imaju li savjet za mlade, Ante se nasmiješi i kaže:
"Volim svoju Ivku, to je dovoljno. Ali, osim ljubavi, treba i raditi. Puno sam radio da omogućim njoj i djeci pristojan život. To je zadatak jednog muža koji voli svoju obitelj."
Ivka: "Naravno, treba biti prava domaćica, ali važnije je razgovarati, dogovarati se, poštivati i uvažavati mišljenja jedno drugom. Ljubav i dogovor drže brak na okupu."
Ante (uz smijeh): "A može li ipak moja zadnja biti?"
Ivka (šali se): "Može, barba Ante."
Ante: "Hvala! Je li čujete kako je pametna moja Ivka? Zato je volim sve ove godine."
