Ususret sutrašnjem Međunarodnom danu obitelji, koji se u cijelom svijetu obilježava 15. svibnja, Udruga roditelja „Korak po korak“ predstavila je rezultate istraživanja o uspostavi bolje ravnoteže između posla i obitelji. Istraživanje je provedeno u okviru projekta BRZO (Bolja Ravnoteža za Zaposlene Obitelji), pokrenutog u suradnji s Klubom trudnica i roditelja Split i uz podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u cilju sustavnije provedbe aktivnosti usmjerenih na poticanje uspostave ravnoteže između privatnog i poslovnog života zaposlenih roditelja.
Istraživanje je obuhvatilo fokus-grupe s roditeljima i poslodavcima s područja Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije, kao i anketna ispitivanja u kojima je sudjelovalo 772 roditelja iz cijele Hrvatske.
- Cilj je istraživanja bio dobiti uvid u izazove s kojima se susreću zaposleni roditelji, ali i njihovi poslodavci u uspostavljanju dobre ravnoteže između radnog i obiteljskog života. Krajnje je vrijeme da se na objema razinama osvijesti da je takva ravnoteža ne samo značajan doprinos društvu u cjelini, već i dvostruko dobitna situacija i za roditelje i poslodavce. Zadovoljni zaposlenici, koji su ujedno i roditelji, mogu svoje potencijale ostvarivati tek kad ne moraju birati između posla i obitelji. Istovremeno, podjela brige o djetetu između roditelja doprinosi rodnoj ravnopravnosti te osnaživanju zaposlenih majki na tržištu rada. - pojasnila je Silvija Stanić iz Udruge roditelja „Korak po korak“, voditeljica projekta BRZO.
U istraživanju provedenom među roditeljima pokazalo se da čak 95,7 posto njih smatra da je ravnoteža između posla i obitelji važna, što i ne čudi kad se uzme u obzir da više od četvrtine ispitanih roditelja tjedno radi između 40 i 60 sati. Najveći broj ispitanih roditelja s djecom provodi nekoliko sati dnevno (39 posto roditelja provodi 2 do 3 sata, a 33,2 posto provede 3 do 5 sati), dok 11,8 posto roditelja djeci posvećuje manje od sat vremena tijekom dana. U brizi o djeci većina roditelja, njih 64,9 posto, oslanja se na pomoć baka i djedova, a 60,9 posto vodi djecu u vrtić. Da ravnoteža između posla i obitelji ovisi o senzibilitetu poslodavaca smatra 66,1 posto roditelja, 76,3 posto smatra da bi se ona lakše uspostavljala kad bi poslodavci poštivali Zakon o radu, dok je 74,9 posto roditelja uvjereno da uspostavu ravnoteže otežava stalna dostupnost putem mobitela i e-maila. U konačnici, čak 79,8 posto ispitanika smatra da mladi danas planiraju obitelj ovisno o radnom statusu.
S druge strane, poslodavci također smatraju kako je uspostava ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života važna, prepoznajući činjenicu da osoba koja nije zadovoljna privatnim životom ili je u brigama zbog obiteljskog života ne može biti uspješna u poslu. Ne može biti fokusirana ni zadovoljna, obavljat će posao reda radi i mnogo će griješiti, što onda utječe na cjelokupnu učinkovitost rada kolektiva. Istaknuta je prednost modernih tehnologija koje olakšavaju rad od kuće i brzu komunikaciju, no istovremeno dovode do opterećenosti zaposlenika i ometaju uspostavu ravnoteže. Poslodavci su upozorili i kako su mjere za uspostavu ravnoteže u nekim djelatnostima, poput sezonskog rada u turizmu, gotovo neizvedive, a pokazalo se i da veći poslodavci imaju formalne mjere za uspostavu ravnoteže, dok manji koriste neformalne u dogovoru sa zaposlenicima. Obiteljski status zaposlenika uglavnom ne djeluje na odluku o zapošljavanju pojedinca, ali je u manjim poduzećima prisutan strah zbog promjene obiteljskih situacija zaposlenika koji se može odraziti na poslovni dio. Nastavno na to, manji poslodavci priznaju da imaju poteškoća pri organizaciji posla u trenutku kad zaposlenice odlaze na rodilljni dopust. Poslodavci su istaknuli i kako je nužna institucionalna podrška na lokalnoj razini, poput bolje organizacije rada dječjih vrtića usklađenog s potrebama zaposlenih roditelja, rada škole u jednoj smjeni te osiguravanja produženih i cjelodnevnih boravaka u školi. Naglasili su i da je za uspostavu ravnoteže između posla i obitelji potreban i minimum propisa, a na samo senzibilitet poslodavca, te da je to potrebno formalizirati i staviti na papir, koja su prava radnika, a koja poslodavca, što se i kako može te definirati na koji način. Svakako bi se išlo na fleksibilnost kod odlazaka i odlazaka na posao – bitno je da se posao odradi, a ne da se ispuni satnica.
I roditelji i poslodavci istaknuli su prilikom ispitivanja fleksibilno radno vrijeme na prvom mjestu ljestvice pogodnosti koje bi doprinijele uspostavi ravnoteže između radnog i obiteljskog života. Roditelji priželjkuju i mogućnost rada na nepuno radno vrijeme te rada od kuće, dvosmjenski i duži rad dječjih vrtića, uvođenje produženog boravka u školama, uspostavu dodatnih servisa za čuvanje djece ili korištenje dodatnih aktivnosti za djecu, kao i ravnopravnu raspodjelu kućanskih obveza i brige o djeci između roditelja. Poslodavci su važnima prepoznali mogućnost otvaranja dječjih vrtića za djecu zaposlenika, uvođenje slobodnih dana za rođendane te na prve dane škole i vrtića, kao i mogućnost obavljanja liječničkih pregleda tijekom radnog vremena.
