Na oronuloj terasi skromne kuće u Kaštel Štafiliću sjedi otac Boško. Tu je i sin, žrtva nasilja. I još jedan čovjek. Spremno nam se javlja, vidno potresen. Njegovo ime je Jozo, a njegov sin je jedan od šestorice nasilnika koji su 19-godišnjeg mladića udarali i ponižavali u dvorištu crkve u Štafiliću. Došao se ispričati zbog postupaka svoga sina, pišu 24 sata.
- Došao bih i jučer, odmah. Nisam mogao, nisam stigao. Žao mi je zbog svega, jako mi je žao. Ovo je najmanje što mogu napraviti - kratko je rekao Jozo ne mogavši suspregnuti suze na spomen snimke nasilja koja je potresla i zgrozila hrvatsku javnost, ali i njegovu obitelj. Pruža ruku Bošku, on je spremno prihvaća. Zahvaljuje mu se.
- Doći ću ti ja opet, sad znam di si - obećava mu Jozo. Boško mu poručuje da je dobrodošao.
Ja mu se zahvaljujem što je došao. Ja ga ne poznajem, prvi put ga vidim, ali drago mi je da je došao. Znači, vidi se osobnost i karakter čovika. Ja ništa drugo ne mogu reći nego za tog čovika sve najbolje, uzdahnuo je Boško nakon što je Jozo otišao svojim putem.
Podsjetimo, snimka brutalnog nasilja nastala je 22. kolovoza. Nakon što je u nedjelju, osam dana od događaja, iscurila u javnost, policija je uhitila najžešći dvojac sa snimke - 19-godišnjaka i 17-godišnjaka koji svoju 19-godišnju žrtvu traže 2000 kuna brutalno ga udarajući šakama i nogama po glavi i tijelu, guraju ga i ponižavaju.
- Kad je bila Gospa Sinjska, triba sam ić’ s njima u Sinj. Triba’ sam otić’ u matere na posal, pošto je taj dan tribala primit’ plaću, da mi da 200 kuna, da imamo za gorivo, hranu i piće. Međutim, materi nije došla plaća. Oni su mi rekli da ne tribam vraćat’ ništa. Onda sam ja reka’: ‘Ajde ići ću s vama’. I otiša sam. Vratili smo se oko 5.30 ujutro iz Sinja. Išli smo na kupanje na Bačvice bacit se u more, dovezli su me kući oko jedan. Sve je prošlo normalno. Nisu mi se javljali par dana, do te subote, nabili su mi kamate jer je svatko tija zaradit nešto - prepričava nam žrtva. Kako bi se riješio duga, dao im je i motocikl, no oni su ga vratili. Prisjeća se kako je izgledalo to jutro kad su ga premlatili.
- To je bila subota, oko 10.30 došli su do mene ovdi. Rekli su susidima da me pozovu. On se bija zadera mojim imenom, ja sam izaša vanka. Ka’, rekli su susidi da ću ić’ igrat’ na baluna. Kako baluna nije bilo nigdi, ja sam skužija u čemu je riječ. Izaša sam vanka i oni su meni rekli da odem do crkve jedno 100-tinjak metara dalje od kuće, da idemo popričati u vezi nečega. Pitali su kad će pare, ja sam reka da ću vidit’, ako uspijem šta s motorom riješit da ću im dat’ dio. I ništa, tu sam dobija malo batina, al nemam nikakve posljedice, da išta sanjam po noći.
Jedino sam se malo bija pripa, mora sam razmišljat di, šta i kako. Onda sam ocu predložija ideju da jednom od njih dam motor, koji nije registriran ima po’ godine, ne vozi ga nitko. On se složija bija. I sljedeći dan su oni došli, ja sam tom momku bija reka’ da ponese OIB i da ćemo napraviti kupoprodajni ugovor. On se složija i odveza motor. A onda mi ga je vratija par dana poslije, jer da mu mater ne viruje da mu je netko da motor. Mislila je da je ukraden jer nema registarske oznake. Vratija ga je nazad jer ga nema di držat. Pita sam što ćemo s motorom, a on mi ga je vratija nazad, da ga nema di držat’ - priča žrtva za 24 sata.
Kako se osjeća nakon svega?
- Za njih me zaboli briga, ja sam priša’ priko svega, a kako će s njima bit’, neka to odredi oni koji se tribaju bavit s time. Zaboli me briga za sve i tko šta misli - zaključio je mladić.