

Ležim u bolničkom krevetu u Splitu, zglobovi i cijelo tijelo me nesnosno bole. Ne znam što mi je. Prilaze mi liječnici i govore – imate neizlječivu bolest. Svijet je stao.
To je bilo prije 12 godina i bio mi je to najteži trenutak u životu. Ta rečenica i danas mi ne izlazi iz glave i mislim da nikada i neće. Tada sam imao 24, danas imam 36 godina i bolujem od sistemskog eritemskog lupusa. Ne bolujem samo od njega. Lupus sam, zahvaljujući lijekovima, stavio donekle pod kontrolu. No, ti isti lijekovi, koji mi pomažu u borbi s lupusom, uništavaju mi organizam na bezbroj drugih načina.
Prije dva mjeseca preživio sam srčani udar i ugrađen mi je stent. Operiran mi je desni kuk, koji je bio potpuno uništen. Liječnik mi je rekao da je bio u toliko lošem stanju kao da ga je netko bušio. Uskoro čekam i operaciju lijevog kuka. Imam mrenu na oba oka, a od početka dijagnoze lupusa borio sam se s teškom depresijom.
Sada dnevno pijem 12 tableta kako bih funkcionirao, u nekim fazama života morao sam ih piti i dvadesetak. Zamislite kako izgleda dan koji počinjete i završavate s ispijanjem tolike količine lijekova, rekao je za Telegram.
U mirovini sam već deset godina, invalidnost mi je procijenjena na 80 posto. Sada hodam uz pomoć štaka, čekam operaciju drugog kuka, nakon koje ću, vjerujem, moći samostalno hodati.
Moja priča započinje 2002. godine, kad sam kao vozač stroja radio za jednu inozemnu tvrtku. Imao sam fenomenalnu plaću, bio sam u naponu snage, nikada bolestan. Planova i želja je bilo bezbroj, razmišljao sam o kupnji automobila i gradnji kuće. Desetak godina kasnije nisam ni blizu tome.
Iz Sinja sam, ali tada sam radio u Gospiću i dobro se sjećam te večeri. Mi radnici večerali smo piletinu u kantini firme. Sljedeće jutro nisam mogao ustati iz kreveta. Dobio sam salmonelu. Ne samo ja, 60-ak ljudi zarazilo se te večeri. Završio sam u zaraznoj u Splitu gdje sam proveo dvadesetak dana na liječenju. Organizam mi je bio u katastrofalnom stanju, bio sam doslovno nemoćan. Primao sam infuzije, jako sam smršavio, cijeli organizam je bio iscrpljen i, valjda, načet.
No, oporavio sam se od salmonele. Vjerujem da je to bio okidač svega što se dogodilo kasnije i pojave lupusa. Odmah nakon izlaska iz zarazne počeli su čudni simptomi za koje sam mislio da su posljedica salmonele. Odjednom su me boljeli zglobovi u cijelom tijelu. U početku je bol bila blaga, ali s vremenom je postajala sve nesnosnija. Počela mi je i rapidno oticati koža na laktovima, stražnjici, dlanovima… Ta mjesta nisam uopće mogao dodirnuti.
Više o ovoj temi pročitajte na OVOJ poveznici.

