[INTERVJU] Zoran Predin: Od Lačnega Franza do Arsena

Predina za Arsena Dedića veže dugogodišnje prijateljstvo, a velikog autora osjećao je ne samo kao prijatelja, već i kao mentora, starijeg brata, njegovu srodnu poetsku dušu. Upravo zato nakon velikog uspjeha albuma Matije Dedića “Matija svira Arsena” rodila se ideja za album “Zoran pjeva Arsena”…



Zoran Predin vraća se u Gallusovu dvoranu online koncertom – glazbenim poklonom Arsenu Dediću i Damiru Kukuruzoviću. Epidemija i smrt jednog od najboljih svjetskih gypsy swing gitarista Damira Kukuruzovća prekinule su promo turneju albuma “Zoran pjeva Arsena” Zorana Predina i Damir Kukuruzović Django Group, u izdanju Croatia Recordsa.

Zoran Predin je prije dvije godine, 8. ožujka 2019. u dvorani Vatroslava Lisinskog obilježio 40 godina umjetničkog rada i na najbolji način dočarao svu ljepotu glazbenog izričaja koji se gubi na ovim prostorima koji nas okružuju, u vrijeme kad se glazba odmiče od umjetnosti i poprima sve više boje jeftinih poduzetničkih trikova.

Ovaj Mariborčanin je rado viđen gost i u Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Beogradu – u svim onim područjima koja su ga podržavala od Lačnog Franza pa do današnjih dana. Da bi se tako nešto u dugom vremenskom periodu postiglo – potrebno je imati „ono nešto“ što smo nalazili i pronalazili u glazbi Dedića, Brela – svih onih čarobnjaka koji su svojim pristupom glazbenoj umjetnosti, vrhunskim interpretacijama (u kojima počiva poezija) stvorili okvir da glazba ostane tamo gdje joj je mjesto. Ovih dana, točnije 13. ožujka, očekuje nas premijerni koncert „Zoran pjeva Arsena“ iz Cankarjevog doma u Ljubljani. Dakako u online izdanju. To je, između ostalog bio povod razgovoru s istaknutim slovenskim umjetnikom Zoranom Predinom.

Od Lačnega Franza do Arsena Dedića! Taj put me zanima. Možda i ono prije? Kako je to išlo, koje zajedničke staze ste  tražili?



– To je bila staza duga 10 godina. Upoznali smo se 1982. u Lapidariju, zagrebačkom novovalovnom klubu, koji je bio lociran preko puta poznate birtije Stara vura, u kojoj su se skupljali zagrebački umjetnici. Rekao je da mu ličim na Jima Morrisona, pjevača grupe The Doors, po izgledu i po tekstovima, što mi je bio veliki kompliment.

Kroz osamdesete smo se susretali na televizijskim snimanjima, festivalima i… benzinskim pumpama. 1988. odlučili smo snimiti zajednički album, koji je 1989. s naslovom Svjedoci/Priče objavio sarajevski Diskoton. Kratka promocijska turneja je završila 1990. s dva rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru. U devedesetima, pa do njegove prerane smrti često smo nastupali u duetu uz pratnju Matije Dedića.



Arsena sam dobro poznavao. Nemam loših iskustava s njim, ali je znao biti… znate već kakvi su ljudi iz Šibenika!

– Arsen je bio svoj i svojski čovjek. Odličan poznavatelj slikarstva i literature. Duhovit, temeljit i beskompromisan. Mrzio je mediokritete svih boja. Sve ili ništa je bio njegov slogan. Jako mi nedostaje.

Arsenove pjesme, Arsenova poezija za mene su najblaže rečeno Fantazija. Neponovljive! I odjednom čujem jednog „drznika“ po imenu Zoran Predin. Pa opet fantazija! Jednom je Arsen čuo kako na radiju govorim njegove stihove (Kuća pored mora), i samo sam izmijenio jednu riječ – e tad mi je Arsen kazao; Nisam znao da Kuća pored mora ima drugu verziju? Onako, po njegovu… Znam da ste bili prijatelji. Je li bilo kada imao nekakvu primjedbu na Vašu interpretaciju Arsena?

– Nažalost album Zoran pjeva Arsena on nije doživio, ali siguran sam da bi mu se obrade sviđale. Svi su mi rekli da je moja ideja prearanžirat Arsenove šansone u gypsy swing osudjena na poraz. No, ipak se isplatilo glavom kroz zid. Album je jedan od najprodavanijih albuma na Balkanu u 2020. Gabi i Matija su jako zadovoljni.

 

Recite mi nešto o predstojećem koncertu u Cankarjevom domu?

– Zbog epidemije i zabrane živih koncerata zaživjeli su internetni online koncerti kojima održavamo kontakt sa svojom publikom. Poslije tragične i prerane smrti jednog od najboljih svjetskih gypsy swing gitarista Damira Kukuruzovića, Damirova Marijana, njegov bend i ja odlučili smo Damiru u čast nastaviti s koncertima. Našli smo mladog Juraja Markača, zagrebačkog gitarista, koji će svirati Damirove pasaže.

Glazbenik, pjesnik i pisac; Mongolske pege?

– Prije par godina skupio sam svoje putopise, dnevnike i anegdote u prvoj knjizi s naslovom Druga žena u haremu. Druga je bila zbirka kratkih priča Glavom kroz zid, a za mjesec dana Fraktura objavljuje moj prvi roman Mongolske pege, koji je u Sloveniji jako dobro primljen kod čitatelja i kritike. Sve tri knjige su prevedene na hrvatski. Upravo završavam drugi roman.

Zatvor nazvan Epidemija iskoristio sam za pisanje. No, tu je i muzika naravno. Napisao sam devet novih pjesama, koje baš ovih dana vježbam u Kastvu, s postavom odličnih glazbenika Tončom Grubišićem – bubnjevi, Damjanom Grbcem – bass i kontrabas, Igorom Polakom – ritam gitara i Zvonimirom Radišićem – solo gitara.

Album će Croatia Records objaviti početkom lipnja. To me raduje.

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
4
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime