Božo Perković se pčelarstvom bavi 13 godina, a nedavno je na IX. međunarodnom pčelarskom sajmu “Dalmatina” po drugi put osvojio Zlatno obilježje za vrhunsku kvalitetu meda od drače. Posjetili smo ga u rodnim Kljacima gdje s nama podijelio svoju priču.

Jedno je jutro s pokojnim stricem sjedio pred kućom i pio kavu, kad je pored njih prošao susjed i dao im neobičnu ideju.

– Dobacio nam je onako u prolazu: “Bolje da ste otišli uhvatiti onaj roj pčela tamo, nego da sjedite tu i pijete kavu. Imali bi bar neke koristi”. Nas dvoje smo se odmah zainteresirali. Otišli smo pogledati i stvarno našli veliki roj pčela na grmu drače. I sad, šta ćemo, kako ćemo, ja ne znam ništa o pčelama, a stric nešto malo i zna, nije nam bilo svejedno ni stajati blizu njih, ali odlučili smo ih uhvatiti. U susjeda smo posudili praznu košnicu i nekako ih prebacili unutra. Odnijeli smo ih na mali vrt ispred kuće i više nismo pili kavu na terasi već na vrtlu promatrajući pčele. One su ulazile, izlazile, sve je izgledalo kako treba i bili smo zadovoljni, ali nakon tjedan dana u košnici nije ostala niti jedna pčela. A što se dogodilo? Košnica nam je bila šporka. Sve su nam pčele pobjegle zbog neznanja – započinje svoju priču Božo.

Nakon prvotnog neuspjeha, Božo i pokojni stric Jakov odlučili su naučiti sve o pčelama. Povezali su se s iskusnim pčelarom Ivanom Ivićem iz susjednog sela Ružić, i tako je sve počelo.

– On je tada imao 70 godina staža u pčelarstvu. Bilo mu je jako drago da se mladi ljudi interesiraju i sve nam je pokazao. Cijelo ljeto smo radili za njega, za što nam je dao po jednu košnicu, a još po jednu smo kupili i tako smo krenuli. Pet, šest godina smo zajedno držali pčele i svake godine dodavali po jednu novu košnicu, a kad smo došli na 20, postalo nam je pretijesno i ja sam svoje prebacio na drugu lokaciju. S pčelarom Ivićem smo nastavili surađivati, a on i stric su osnovali i Udrugu Čikola, prvu udrugu pčelara na ovom području, koja je danas među jačima u Dalmaciji.

Najbitnija stvar kod pčelarstva je dosljednost i visok stupanj higijene, objašnjava nam naš sugovornik, jer su pčele jako podložne bolestima i nametnicima, a događa se i da ih napadaju pripadnice vlastite vrste.

– 2011. godine sam imao oko 15 košnica i te godine sam se oženio, pa kasnije i dobio dijete. Oko tri mjeseca nisam dolazio na selo i brinuo se o njima i nastao je velik problem. Došlo je do grabeži, odnosno, jače zajednice pčela su opljačkale moje pčele, a usput im i prenile bolest poznatu pod nazivom europska gnjiloća, odnosno bakterijska infekcija, pa sam morao uništiti sve zajednice. Shvatio sam da se moram ili ostaviti ovog posla ili se aktivnije uhvatiti. Krenuo sam ispočetka, korak po korak i evo, danas imam 50 košnica – priča nam Božo.

2016. godine Božo je u sklopu sudjelovanja na Međunarodnom sajmu Dalmatina svoj med prvi put poslao na analizu u Zagreb gdje je ocjenjen kao peti najkvalitetniji od preko 100 analiziranih medova te godine. U svojoj kategoriji, “Med od drače”, osvojio je prvo mjesto i zlatno obilježje. Uspjeh je ponovio i ove godine.

Upitali smo Božu da li se živjeti od pčelarstva…

– Da se živjeti, ali čovjek ne može sam. Da bi peteročlana obitelj živjela isključivo od pčelarstva potrebno je oko 80 košnica i da svi aktivno rade oko toga. Meni pomažu svi u kući, prosjek oko 10 kilograma meda po košnici. Ako je stvarno dobra godina, onda bude i više. Ne želim omalovažavati svoj posao, med prodajem za 70 kuna i smatram da toliko i vrijedi. Nije preskupo, ali ne želim ni spuštati cijenu poput nekih pčelara, jer ne želim omalovažavati svoj posao, odnosno uloženi trrud i vrijeme, ali i pčelarstvo općenito, radije ću ga vratiti u košnicu pčelama.

Objašnjava nam kako je med drače u istom rangu kao i med kadulje, dok je na primjer onaj od vriska i bagrema nešto jeftiniji, jer ih ima u izobilju.

Odgovorio nam je i na vječno pitanje svih ljubitelja meda: “Kako prepoznati pravi (kvalitetni) med?”

– To je zapravo vrlo lako. Teglu stavite u frižider na jedan dan i ako se med u potpunosti kristalizira, to je pravi kvalitetni med. Ono kad se samo dio kristalizira na dnu, a gore je u tekućem stanju, to nije dobro. Ista stvar se može napraviti s maslinovim uljem.

Dao je i pokoji savjet za one koji razmišljaju o budućnosti u pčelarstvu.

– Rekao bih da je najbolje otići kod nekog iskusnog pčelara koji je voljan podijeliti znanje, i učiti kroz rad. To je jedan posao koji je jako zahtjevan i moraš biti pedantan, jer ako nećeš biti potpuno posvećen tome, to nema smisla. Najvažnije je znati da higijena mora biti na vrhuncu, jer pčele stvarno hoće sve čisto, bez toga, ne treba niti pokušavati – zaključuje Božo.

Osim što ga svakog dana sve više traže zbog meda, Božu su počele pozivati i obrazovne ustanove kako bi djeci prenio znanje o pčelama i osvijestio ih o važnosti očuvanja okoliša. Svoj med od drače prodaje isključivo putem društvenih mreža, a svaku teglu osobno donosi na kućni prag, što njegovim kupcima omogućava da ga upoznaju, ali i pitaju sve što ih zanima.

Za više informacija posjetite Facebook stranicu OPG Božo Perković.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime