Ove nedjelje (6. svibnja) u 20 sati u Galeriji fotografije Fotokluba Split otvorit će se izložba “Split Monochrome” autora Roberta Pleška.

Svojom prvom samostalnom izložbom Pleško predstavlja najvažniji element grada Splita – Splićane.

Serijom od 25 crno-bijelih portreta prikazani su živopisni pojedinci, često marginalizirani, stigmatizirani “oriđinali” pored kojih se prolazi sa podsmijehom ili sažaljenjem, one sveprisutne splitske face čija lica pričaju beskraj priča, a koji su dio integralnog identiteta grada Splita.

Izložba će biti otvorena do 22. svibnja.

S Robertom smo razgovarali uoči otvaranja njegove prve samostalne izložbe.

Upitali smo ga na početku odakle ideja za ovu izložbu.

– Krenulo je kao ideja SplitMonochrome. Dakle, ideja je bila snimiti Split u crno-bijeloj fotografiji. Prvo sam krenuo snimati sve i svašta, ali sam se na kraju bazira na “ekipu s krme”. Znači ljude koje nitko ne primjećuje, ali su opet tu negdje i na kraju ih svi primijete u gradu. Želja mi je bila dati im dignitet i da dobiju važnost kroz umjetnost. Nisan želio da ih se gleda kroz ružno kao klošare ili u tom nekakvom smjeru. Ti ljudi su dio grada i svi ih gledaju kao redikule, ali oni za mene nisu redikuli. Oni su dio ovog grada i dio njegove povijesti, pa zaslužuju da budu tu. Za mene je najgora stvar što se te ljude počne spominjati tek kad umru, zato mislim da im treba pružiti priliku da se vide i zapamte dok su tu s nama.

Dosta ljudi me osuđivalo zašto slikajem njih i zašto slikajem jad i bijedu. Moj odgovor je bio zašto ne, pa to gledamo svaki dan i treba ostati zabilježeno na fotografiji.

Fotografirao sam sve u crno bijeloj fotografiji i jakim kontrastima da istaknem njihov stil života. Crno bijela tehnika sigurno dublje opisuje njih i njihovu situaciju. Puno bolje se iščitava iz crno bijele fotografije nego iz boje. Inače, ovo mi je prva samostalna izložba. Imao sam nekoliko skupnih, ali ovo je prva samostalna.

Kada si se počeo baviti fotografijom?

– Fotografijom sam se počeo baviti davno. Ljubav je krenula još u prvom ili drugom osnovne kada sam prve filmove razvijao u komori, u sobi. To je bilo zamračeno s nekim tamnim dekama. A da sam se ozbiljnije počeo baviti fotografijom je bilo prije nekih desetak godina, s tim da sam zadnjih pet stvarno doveo sebe do vrhunca i usavršio ono što je meni bitno.

Je li oprema ključna za dobru fotografiju?

– Oprema čak i nije toliko bitna. Bitno je imati oko, bitno je uhvatiti dobar kadar. I s lošom opremom možeš napraviti jako dobre fotografije. Osobno trenutno koristim Nikon D 7200 s nekoliko različitih objektiva. Fotografiranje je u pravilu skup hobi jer kad kreneš onda samo traži dalje, opreme, dodataka. U svakom slučaju, skup sport.

Fotoklub Split se pomladio, i sam si aktivan član…

– Poprilično sam zadovoljan s onim što Fotoklub Split daje fotografskom pokretu i sa sadašnjim vodstvom. Zadovoljstvo je svih koliko oni rade i koliko ulažu. Vodstvo se pomladilo i to stvarno ide u jako dobrom smjeru.

Imaš li uzore u fotografiji?

– Baš i neman uzore. Nisam nikada obraćao pažnju na nekog fotografa da bi išao baš njegovim stilom. Jednostavno, fotografiram ono što je meni u tom trenutku zanimljivo. Uglavnom fotografiram street fotografiju i baziram se na ulične portrete. Oni su mi nekako najuzbudljiviji.

Voliš li spontane kadrove ili ih “režiraš”?

– Uglavnom su kadrovi spontani, ali volim kad dobijem onaj eye contact. Znači trenutak kada me čovjek pogleda da to bude spontano, a ne namješteno. Želim dati ljudima do znanja da sam ih slikao, ali ne želim da se namještaju.

Koliko ti znači da si uspio ostvariti svoju prvu samostalnu izložbu?

– Ovo je veliko priznanje dosadašnjeg rada i izložit ću 25 fotografija, uglavnom formata 70×50. Kako sam rekao, sve su crno-bijele. Od svih portretiranih jedino nas je, nažalost, napustio Žila, a svi ostali su živi. Fotografije su skupljane u periodu od tri godine od čega je izabrano 25 s kojima idem na izložbu.

Gdje si snimao fotografije?

– Sve fotografije su snimljene u gradu, znači samom centru.

Odakle ti znanje o fotografiji?

– Samouki sam fotograf i apsolutno nisam završio bilo kakav tečaj za fotografiju. Sve što o fotografiji znam analogno me otac naučio, a za digitalu je zaslužan YouTube.

Danas su društvene mreže jako vezane uz fotografije. Mogu li se današnji najmoderniji mobiteli uspoređivati s DSLR-om?

– Društvene mreže su baš zastupljene fotografijom. U devedeset posto objava su fotografije, a tek ostalo su statusi. Što se tiče usporedbe mobitela s DSLR-om, dovoljno je napomenuti samo da mobitel ima senzor veličine otprilike 5×4 mm, dok DSLR ima 36×24 mm. Tako da onaj tko iti malo zna matematiku može odmah vidjet kolika je ta razlika. Jednostavno po mom mišljenju mobiteli nikad, ali baš nikad, neće zamijeniti fotoaparat. Mobitel fotografiju nabrije softwareski, ali nikad to neće biti to.

Hoće li “poplava” fotografa ugroziti one prave?

– Ne znam da li ugrožava li dostupnost tehnologije svima one prave fotografe, ali znam da se pojavljuje dosta ljudi koji kupe ili bolji mobitel ili kupi neki aparatić i onda odmah viče “ja sam fotograf”. Nije fotograf, on je samo vlasnik fotoaparata.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime