Dvojica mladih policajaca Policijske postaje Omiš, 26-godišnji Toni Nuić i 25-godišnji Marko Jurčević brzom i hrabrom reakcijom spasili su više korisnika doma za stare i nemoćne u Dugom Ratu u kojem je izbio stravični požar. Dvije korisnice doma su poginule, dok je još jedna zadobila teške i po život opasne ozljede. Strah nas je i pomisliti kakve bi bile posljedice da mladi policijski junaci nisu pravovremeno i potpuno hladno reagirali na ovu nedaću. Riskirali su vlastiti život, prvi su došli na lice mjesta te su na rukama nosili i evakuirali teško pokretne korisnike staračkog doma kojeg je već tada zahvatila velika vatrena buktinja.
Razgovarali smo s Markom i Tonijem, skromnim momcima koji su ovaj herojski čin shvatili kao potrebu i sastavni dio posla kojeg su dužni obavljati.
U teškim i izuzetno zahtjevnim trenutcima pokazali ste „hladu glavu“ i mirnoću. Recite nam, kada ste čuli da se dogodio stravičan požar u domu?
Za vrijeme nadzora i kontrole prometa u mjestu Orij zaprimili smo dojavu o požaru u domu za starije i nemoćne osobe.
Tada ste bili na intervenciji, jeste li se odmah i bez razmišljanja zaputili na mjesto događaja? Opišite nam malo taj trenutak, kako je to sve izgledalo između vas dvojice?
Žurno smo se uputili na mjesto događaja, pokušali smo se pripremiti na sve što nas može dočekati.
Što ste prvo napravili kada ste došli kod staračkog doma u Dugom Ratu? Jeste li odmah ušli u dom i počeli spašavati ljude?
Prilikom dolaska na mjesto događaja žurno smo utrčali u starački dom, nakon što su nas djelatnice upoznale gdje se nalaze štićenici odmah smo krenuli s evakuacijom.
Malo nam opišite kako je to sve izgledalo, prvi ste bili tu, jesu li prizori uistinu bili zastrašujući?
Dočekao nas je gusti crni dim u hodnicima, teško se disalo, vidljivost je bila minimalna.
Doznali smo da je uslijed vatre vidljivost u domu bila izuzetno loša, a dima je bilo posvuda, kako ste se snašli u svemu tome? Kako ste uopće uspjeli naći gorući kat, točnije goruću prostoriju?
Vidljivost je uistinu bila loša, pokušali smo ostati hladne glave, te smo se fokusirali na štićenike u objektu. Improvizirali smo sa zaštitom lica, koristili smo vlažne krpe i rukavice, a od velike pomoći su nam bile baterijske lampe koje smo imali sa sobom.
Na koji način ste sve te ljude evakuirali i koliko ih je bilo u tom trenutku? Koliko je ta cijela evakuacija s jednog na drugi kat doma trajala?
Ulazili smo u svaku sobu niz hodnik. Pokretne štićenike bi samo ispratili na sigurno, a nepokretne smo iznosili na rukama. Također, nakon što su došli vatrogasci pomagali smo s evakuacijom štićenika, a nakon evakuacije štićenika osiguravali smo mjesto događaja.
Svima nam je jasno da je policijskim službenicima glavna zadaća zaštita života građana, nesporno je da ste vi u ovom trenutku pokazali veliku hrabrost. Jeste li u ijednom trenutku razmišljali na moguće posljedice koje su potencijalno mogle biti i za vas opasne po život?
Znali smo da postoji opasnost po naš život, ali u tome trenutku to smo jednostavno zanemarili. Cilj nam je samo bio pomoći štićenicima doma.
Sada nekoliko dana nakon tragedije, jeste li svjesni da ste i vi jedni od tih koji su nesebično pomogli? Da nije bilo vas možda bi se u domu dogodila još veća tragedija. Osjećate li se ponosni zbog toga?
Emocije se i dalje nisu slegle, donekle smo svjesni da smo spriječili veću tragediju.
Kako su na sve ovo reagirali vaši kolege i prijatelji, pogotovo nakon što se izašli u svim medijima gdje ste proglašeni kao veliki spasitelji i heroj?
Pohvale su stizale sa svih strana, ali ne smatramo sebe spasiteljima i herojima, napravili smo ono što bi većina ljudi napravila u tome trenutku.
Načelnik Dražen Vitez uručio vam je zahvalnicu povodom obilježavanja Dana policije i blagdana svetog Mihovila. To je vjerujem za vas mlade policajce veliko priznanje. Koliko ste sada sretni i ponosni zbog toga? Ipak, ovu nagradu dobivaju samo vrijedni, hrabri i savjesni policijski službenici.
Izuzetno smo ponosni zbog toga, drago nam je da je su naši rukovoditelji prepoznali ovaj čin.
Mladi ste policajci, recite nam koliko ste već dugo godina u službi i iz kojeg razloga ste odabrali baš ovo zanimanje?
Policijski službenik Toni Nuić u službi je 3 godine, dok je policijski službenik Marko Jurčević u službi 1 godinu, zanimanje policajac je jednostavno poziv. Jeste li potpuno ispunjeni kada obavljate ovaj posao, je li to baš ono što ste željeli od djetinjstva?
To je posao koji nas ispunjava i obojci nam je želja bila postati policajac od djetinjstva.
Isplati li se biti ovako hrabar i predan ovom poslu. Vi ste sada primjer mnogi ljudima, a sigurno ste i uzori brojnim učenicima s policijske akademije. Što biste njima, ali i svim vašim kolegama ovim putem željeli poručiti?
Isplati se biti predan poslu, raditi ga pošteno i časno, a našim kolegama, mlađim i starijim od željeli bi čestitati Dan policije i blagdan sv. Mihovila našeg zaštitnika kojeg smo proslavili prije nekoliko dana.
Dodajmo na kraju da je mladim herojima načelnik Policijske uprave splitsko dalmatinske Dražen Vitez uručio posebnu zahvalnicu povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana policije.
