Ove veljača počinje dvoranska turneja jednog od najpopularnijih glazbenika s ovih prostora, legendarnog Mate Bulića. Nakon više od 30 godina uspješne karijere Mate je odlučio svojoj publici upriličiti tri velika koncertna spektakla i to 20.2. u splitskoj Spaladium Areni, 22.2. u Gradskom vrtu Osijek, dok će 29.2. trijumfirati pred zagrebačkom publikom u sportskoj dvorani Dražena Petrovića.

Turneja nosi naziv ‘Ja sam na Vas ponosan’ po Matinom posljednjem velikom hitu, no kako Mate ističe i po tome što može biti ponosan na svoju velikobrojnu publiku iz svih krajeva svijeta koja ga svih ovih godina prati i voli uz zaključak:

Na repertoaru će se nizati brojni Matini veliki hitovi poput ‘Domu mom’, ‘ Gori gora, gori borovina’, ‘Narodno veselje’, ‘Ja još uvijek kao momak živim’, ‘Tiho, tiho teče Neretva’, ‘Pjevam i plačem’ koji su ga i doveli do današnjeg statusa vodećeg imena domaće glazbene scene.

Nešto manje od dva tjedna od koncerta u Spaladium areni, porazgovarali smo s “pjevačem iz naroda” u Splitu.



– Turneju krećem iz Splita jer sam prije dvadeset godina na neki način, napravio rekord kada sam napunio Stari plac. Bilo je to 5. lipnja 1998 godine. I od tada još nisu te uspomene izblijedjele. Kako sam gradio karijeru, maštao sam da dođem tamo gdje danas jesam. I nakon dvadeset godina, kad smo razmišljali kako započeti turneju, rekao sam da to mora biti Split. To mi daje jednu posebnu emociju, jedan poseban čar i sretan sam što smo na novo glazbeno “putovanje” krenuli baš iz Splita. Moja ideja je bila da napravimo jednu dvoransku koncertnu turneju. Smatram da su Split, Osijek i Zagreb sredine u kojima ja najviše boravim u smislu svog posla i iseljeništva. Nakon četrdesetak godina rada mislim da su ti ljudi zaslužili jednu večer u kojoj ćemo podijeliti emocije jer da nije njih, ne bi bilo ni Mate Bulića.

Kažu da je Split u glazbenom ukusu “zeznut” grad i koga Split prihvati, “ljubav” traje vječno. Je li to istina?

– Ako je koncert koji sam održao prije dvadeset godina pokazatelj toga, onda je to istina. Jer u Splitu imam svoju publiku i svaki izvođač mora biti ponosan na ljude koji ga prate.

Kako se zove turneja?

– Ja sam na vas ponosan.

Zašto baš tako?

– Svi ti ljudi , od 7 do 77 godina, koji su prepoznali Matu Bulića do danas su moji fanovi. Jer ja sam prvo napravio karijeru u iseljeništvu pa tek onda u Hrvatskoj. I svi ti ljudi koji me prate godinama, do dana današnjeg su moji fanovi i na to sam posebno ponosan. Te je i hit ”Ja sam na te ponosan” koji sam napravio s mojim rođakom Franom Peharom doživljavam svoj glazbeni vrhunac te sam stih pjesme prenio na naziv turneje.

Pjesma je sama po sebi inspirativna jer je to dijalog oca i sina. Iskrena pjesma, jedno pripetavanje, kako mi kažemo, i to mi se na neki način svidjelo. Hvala Bogu da je uspjelo i da su to ljudi prepoznali. Ja sam uvijek u svojoj karijeri tražio tematske pjesme bile one socijalne ili bilo koje druge teme.

Je li se koncertni repertoar prilagođava za određenu regiju u Hrvatskoj ?

– Slavonija je meni najveći pokazatelj toga. Ja to pomalo promatram kroz povijest, tamo negdje prije 100 godina kada je u jednom danu otišle tisuće ljudi s ovih prostora trbuhom za kruhom. Gorski kotar, Ravni kotari, Dalmacija, Zagora, Hercegovina, Lika, Posavina, sve se to asimiliralo u Slavoniji. Tako ima jedan stih u mojoj pjesmi koji kaže ”Slavonijo, milo gnijezdo si nam svila i svoju djecu othranila”. I to je istina. Mislim da sve pjesme koje ja pjevam nailaze na plodno tlo jednako u Hercegovini i ostalim dijelovima Hrvatske. I kad me novinari pitaju koja je to glazba ja im kažem ona koju narod voli. Kombinacija popa i etna. Tu se najbolje osjećam i jedva čekam splitski koncert.

S kakvim glazbenim sastavom ćete nastupati na turneji?

– Svim moji koncerti koje sam radio do danas; Cibona, Lisinski, sve velike dvorane po svijetu, uvijek su bile obojene instrumentima. Big band koji će biti u Spaladiumu sastoji se od vrhunskih glazbenika. Bit će nas tridesetak na bini. Imat ćemo trubu, violinu, gajde, tamburu te tri gitare. Četiri back vokala te klapu Pasika. Moj gost je i Marko Perković Thompson te Tarapana band. U Zagrebu su Maja Šuput i Ivan Zak. U Osijeku Šima Jovanovac i Slavonija band, te su to neki elementi koji svaki koncert čine različitim.

Svaki izvođač ima svoje prave fanove koji znaju ”potegnuti” na koncert…

– Ja imam svoje fan klubove, te znam da će na splitski koncert doći puno fanova iz Hercegovine, Zagore, Zadra, Šibenika… Smatram da u svim nabrojenim regijama imam svoj dio publike koja me prati. Sinoć sam dobio informaciju da je jedna moja obožavateljica koja je navršila 92 godine tražila od djece da joj kupe kartu i da dođe na koncert. Eto, to mene jako veseli.

Koliko ste u svojoj karijeri izdali nosača zvuka?

– Službeno 12 albuma te 5 kompilacija.

Prošlo je vrijeme kad su se ploče prodavale, sad to ide malo drugačije.

– Točno. Društvene mreže su učinile svoje. Možda je to za nas glazbenike bolje. Prije si morao snimati spot pa ga nositi do urednika, vući ga za rukav. Onda ti on kaže da nema vremena ili da mu se to ne sviđa. Stalno su bile neke zapreke gdje sam ja gubio nadu da je dobro to što radim. I onda sam si rekao, svaka će pjesma naći put do publike, kad-tad. Imao sam to geslo i time sam se povodio. Možda sam jedan od vodećih ljudi čije pjesme imaju milijunske preglede.

Što je važnije: biti broj jedan na pedeset radio postaja ili biti broj jedan na YouTube ljestvici?

– Mislim ovo drugo jer YouTube ljestvice su kompetentnije gdje ljudi tu slušaju ono što žele. S druge strane, na radio postajama, da se nitko ne uvrijedi, slušaju onu listu koju im je odredio glazbeni urednik.

Možete li izdvojiti svoja tri najveća hita?

– „Moja Hercegovina“, „Hvala ti za sve“, „Domu mom“.

Najbolji hrvatski glazbenik ili glazbenica svih vremena?

– Po meni pokojni Oliver Dragojević, ali i Marko Perković Thompson. To je sad nezahvalno jer postoji i mnogo drugih. Od ženskih vokala to su Tereza Kesovija, Gabi Novak i Zorica Kondža, ali je to zaista nezahvalno i ne bih želio da se neka od kolegica uvrijedi.

Što Vi mislite tko će biti glazbeni klasici za četrdeset godina?

– Mislim da svatko od nas izvođačima ima sreću da mu se dogodi “pjesma” ili bolje rečeno pjesma koja ga na neki način obilježi. Ako se još uz to dogodi da zaživi još tih četrdesetak godina onda čovjek smatra da je uspio u karijeri. Bio bih presretan kada bi se dogodilo kada me ne bude da neka od mojih pjesama zaživi u narodu te da se nakon četrdeset godina kaže “to je pjevao onaj tvoj dida ili pradida”.

Vidimo da je glazbenu scenu prevladao turbo folk. Diskoteke, djelomično i eter. Je li to dobro ili ne? U Hrvatskoj se vode velike rasprave u svezi toga. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

– Moj stav je da je to bespredmetna rasprava, svako ima pravo slušati ono što želi. Osobno ne preferiram turbo folk, ali volim dobru pjesmu koja dolazi iz bilo kojeg žanra. Ljudi imaju pravo odabira i nikada ne bih imao ništa protiv ljudi koji se bave takvom vrstom glazbe ili ljudi koji to slušaju jer ja nisam sudac.

Imamo neke glazbenike koji kažu da hrvatskim radio postajama vlada glazbena “mafija” i da oni određuju što se sluša te da zbog toga neki kvalitetni izvođači ne ispjevaju doći na ljestvice. Što mislite o tome?

– Ako govorimo o velikim radio postajama, znam da se one vode po tome što kaže zapad “kaže” u glazbenom smislu. Tu su onda i sponzori koji uvjetuju, a ima i takvih, koji kažu da ne žele neki glazbeni žanr i da žele samo urbano. Ako želite zadovoljiti ukus naroda, po meni bi na radio postajama trebalo biti za svakoga po nešto. Da sam ja urednik, tako bih se ponašao.

Koji vam je do sad najdraži održani koncert?

– Najdraži održani koncert do sada je onaj na Starom placu, a najemotivniji u Lisinskom u Zagrebu. Tu sam stavio pečat na svoju karijeru te nije bilo nametanja od strane moga menadžmenta nego su me pozvali iz Lisinskog. Tako da mi to daje jednu novu dimenziju.

Što biste poručili mladim glazbenicima koji danas žele živjeti od glazbe? Je li to uopće moguće?

– Da moguće je, samo je potrebno ispuniti mnogo preduvjeta. Prvo morate voljeti ono što radite, drugo morate znati što hoćete i na kraju morate biti uporni i bez posustajanja dok se ne izradi jedna dobro utabana staza. Staza kojom možete sigurno koračati.

Poruka za naše čitatelje, što mogu očekivati u Spaladium areni?

– Svim mojim fanovima mogu reći sljedeće, a to je da će Spaladium arena zasigurno eksplodirati od emocija. Tu emociju može donijeti samo puna dvorana, dobra volja, a ostalo je na nama.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime