Splitska podružnica Hrvatskog liječničkog zbora, Rotary Club Split, Udruga Leukemije i limfomi, te splitski ogranak Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, odlučili su da zajedno kandidiraju prof. dr. sc. Julija Meštrovića, ravnatelja KBC Split, za godišnju Nagradu Grada Splita.
Imao sam čast i zadovoljstvo upoznati tog Čovjeka, odrađujući svoj novinarski posao, izvan bolničkog prostora. Bilo je to u vrijeme „prije pandemijske pošasti“. I ostavio je sjajan dojam. Dakako da sam oduvijek imao poštovanje prema profesija, medicinskoj znanost koja je imala tako sjajan, dug i tako tajnovit put. I tako će valjda biti i valjda vazda i ostati? Jer one koji nam nude nadu da bi nam otklonili ili ublažili bol, stvarnu il’ nestvarnu, uvijek ćemo percipirati kao čudotvorce. Bez obzira što se u današnjem svijetu telemedicine i svih tih čuda sve manje spominju i sagledavaju u tom i takvom svjetlu i svijetu. Još kad se tome pridodaju ljudske kvalitete, onda i poziv liječnika biva većim. JER, I LJUDSKA RIJEČ JE LIJEK!
Vidim u obrazloženju kako se spominju i studenti medicine koji ga kao profesora cijene i vole. Slučajno znam dva takva (bivša), pa sam želio čuti njihov sud o prof. Meštroviću. Jedan je sad u SAD (Postdoctorand Researcher u Harvardu). Svi ga znaju kao Yugi pa sam zavrtio njegov broj tamo daleko i on ovako kaže; „Bilo mi je izuzetno drago što sam mogao prisustvovati nastavi koju je prof. Meštrović držao iz predmeta Pedijatrija na 6. godini studija medicine. Kao izvrstan stručnjak, na kvalitetan je način prenio svoje znanje studentima preko seminara, vježbi i predavanja. Također, bilo mi je zadovoljstvo surađivati s prof. Meštrovićem u pogledu organizacije nekih znanstvenih događaja te humanitarnih koncerata čiji je cilj bio prikupiti sredstva za opremanje odjela u bolnici kako bi pacijenti imali što bolje uvjete za vrijeme ostanka u bolnici“.
Ovaj drugi, Toni, sad je likar u Primoštenu. On mi je ispričao sasvim drugu i drugačiju priču koja me uopće nije iznenadila; „Ne, dr. Meštrović nije meni bio profesor za vrijeme studija. Znao sam za njega i čuo puno lijepih stvari. Kao student, prije dvije godine čekao sam u dugom redu da uzmem neke snimke za baku. Vidim profesora da dolazi u bijelom mantilu i stane iza mene i.. Strpljivo čeka da dođe njegov red. Mislim da to sve govori o njemu kao čovjeku i kao liječniku!
Evo što o samom prijedlogu, nominaciji kaže Meštrović;
- Iznenađen sam, no više od svega zahvalan na podršci i predivnim riječima koje su predlagatelji napisali o meni i mojoj dosadašnjoj karijeri. Činjenicu da sam kandidiran od strane četiri udruge doživljavam prije svega kao priznanje našoj bolnici i svim djelatnicima bolnice. U ovom izazovnom vremenu oni daju sve od sebe da pomognu sugrađanima, onima bolesnima od bolesti COVID-19, ali i svim ostalim pacijentima. Radimo u zahtjevnim uvjetima, no svjestan prostora za napredak, zahvaljujući požrtvovnosti i solidarnosti naših djelatnika uvjeren sam da ćemo ispuniti svoju dužnost temelja zdravstvene sigurnosti našeg grada.
Ovakva priznanja u pravilu dolaze na kraju djelovanja, dok je moj dio zadatka u realizaciji punog potencijala KBC-a Split pri samom početku. Ova gesta za mene je znak povjerenja te će mi služiti kao poticaj i ohrabrenje na tom putu. Hvala!
O poticajima, želji da postane liječnik…
- Poticaje sam dobivao još dok sam bio dijete, od majke koja je uvijek govorila kako je to nešto lipo, nešto dobro i plemenito. I evo, danas sam likar, isto kao i moj brat i moja supruga. I nije mi žaj! Kad god sam razgovarao sa svojim kolegama i studentima, nitko od njih nije slučajno odabrao medicinu. Motivi su dolazili iz najdublje ljudske prirode i želje da se pomogne drugima. To je nešto što mi nosimo u sebi, i ovaj naš poziv liječnički ili sestrinski - upravo to daje. Ja ne znam kako bi čovjek drugačije mogao raditi da bi služio zajednici nego biti liječnik. Evo i sada kad liječnici i sestre i svi u tm sustavu, svo osoblje KBC Split daje najviše što može.
Dopredsjednik ste europskog Društva pedijatara. Baš mi to imponira kao Splićaninu. K tomu, odlukom Ministarstva zdravstva iz 2017. Zavodu za intenzivnu pedijatriju s postintenzivnom skrbi Klinike za dječje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split, dodjeljuje se naziv »Referentni centar Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku hitnu medicinu« . To je impresivno!
- Nastojao sam raditi najbolje moguće. Je li to najbolje – ne znam, ali najbolje moguće jesam. Imali smo želju nešto stvoriti. Imao sam sreću boraviti u Rimu u bolnici Gemeli, to je velika i poznata bolnica. Tamo sam bio na tim odjelima intenzivnog liječenja djece, novorođenčadi zahvaljujući mom velikom prijatelju monsinjoru Nikoli Eteroviću i profesorici Simoni Sandrić. Nakon povratka u Split osnivali smo taj odjel. Nisam samo ja, svi smo se na pedijatriji organizirali i eto - taj odjel je danas Referentni centar. To je nešto što čovjek nije mogao ni sanjati da može tako nešto ostvariti. Ako bi čovjek rekao da mu se ispuni san-to je sigurno više od ispunjenja nekakvog sna.
Eto tako razmišlja čovjek Julije, kandidat za osobnu Nagradu grada
Splita, posve običan čovjek, skroman, pristupačan i odlučan da služi svojoj profesiji na dobrobit ljudi i grada u kojemu je rođen, a na čast medicinskoj znanosti.
