Teško je danas u jednoj osobi, u jednom trenu, u neprekinutom trajanju pronaći neograničene količine jednostavnosti, emocije, nepatvorene kreativnosti – od poezije, glazbe, likovne umjetnosti… Bilo kakvog umijeća i stvaralaštva u kojemu, sve to skupa ne počiva na shopping-artu, već u nečemu nedokučivom, neobjašnjivom. Zašto je uopće čudno u vremenu nevremena naići na ljepotu iskona, a da to ne bude čuđenje svijeta - a čovjek čudak u tom svijetu? Ako vas, nekim čudom, put dovede do knjige, jedne od njegovih, ako vas zadivi ili iznenadi neki vuk oslikan metodom ili umijećem pirografije (a živ je), ili možda neko mitsko biće iz šume - potpuno zaboravljene šume i zanemarene. Ili ako vas… Budite uvjereni kako ste na tom putu sreli Dražena Markotića Vegu - pisca, glazbenika, umjetnika i mislioca. Čovjeka kojemu (siguran sam) u dobroj mjeri i vjeri pomažu staroslavenski bogovi što stolovaše u šumi. Drugog objašnjenja nemam.
Tamo negdje u listopadu 2018, bio sam pozvan kako bih u splitskim Zlatnim vratima predstavio knjigu Početak prošlosti autora Vege. Ta ljepota, ukoričena u knjigu, nikoga nije ostavila ravnodušnim. Pogotovo ljubitelje nestvarne stvarnosti, koju je moguće dokučiti povratkom u povijest. Čak i u povijest književnosti, koja nam (na svu sreću) ostavi miris ljubavi koja se nađe u ponekoj krošnji, šumu vjetra ili kiše…Tamo negdje…Potoku što žubori… U ovo (ne)vrijeme, nazovem ja Vegu, i pitam ga, onako ljudski: Gdje si, što radiš, nema te…
-Pa ne bih rekao da me nema, samo sam možda u nekim drugim "vodama". I dalje sam sveprisutan ljudima koji me prate na svim mojim poljima, glazba, pisanje ili rukotvorine /drvotvorine.
Pratim ja, pratim, samo mi se čini da nema više pisane riječi. Možda ne u onom obimu koji tvoji poklonici žele?
-Sada sam se, trenutno, više, stjecajem okolnosti, posvetio izražavanju u pirografiju, pa čak i drugačijim inspiracijama vezanim za obradu drva, stvaranja novih mu namjena, priča...To ne znači da sam prestao pisati. Pišem i dalje, naravno, jer to je dio mene i mojih potreba, samo smatram da još nije vrijeme za nova izdanja jer, vrijeme je takvo kakvo jest.
Inspiracijski kanali
Još nije vrijeme, veliš. A i knjige ne mogu svakim danom izlaziti. A to je i tvoja krivnja, navikao si ljude na to. Zar ne?
-Ljudi mi neprestano šalju upite kad će nešto novo, što se piše, da im nedostaje neka nova knjiga... Možda sam navikao i sebe i njih na gustoću izdavanja, ali, realno, od prošle knjige Tajna djedove stare trešnje, prošao je god i pol. Dakle, nije baš ni izašla tako davno, ali zbog ove situacije u kojoj smo, globalno, djeluje kao da je prošlo i više godova. Kada je izašla, taman se zahuktalo sa promocijama, koje su prolazile izvrsno, ali onda je sve ovo krenulo i stalo je sve. I u tako kratkom vremenu uspjela je zaći ljudima u pore života i dobiti toliko komplimenta. Čak sam na više događanja dobio kompliment "da je drugačije vrijeme i da je pravde, trebala bi ići za lektiru".
I meni nedostaju druženja tog tipa, ali... bit će, polako.
Ali, kako sam ja nemirnog duha, inspiracija traži bilo kakve kanale ne bi li se ispoljila i zaživjela. Tako sam se malo više posvetio još jednoj svojoj ljubavi, obradi drva, izradi i pirografija (paljenje motiva u drvo). To me dovoljno oslobađa i opušta jer i na taj način mogu iskazati svoje priče.
Ta ljubav me također povezala sa mnogo ljudi, poznanstva, gostovanja... Od vikinških festivala po Švedskoj, staroslavenskih po Poljskoj, te po cijeloj Hrvatskoj. Mislim da se ne mogu sjetiti kontinenta da moji radovi ne krase nečiji dom, a to je velika odgovornost i nagrada. I ta druženja su, trenutno, pauziranja zbog poznatih nam razloga.
Primjećujete da namjerno izbjegavam previše govoriti o tome jer želim da ovaj intervju bude, koliko toliko, kultiviran, te da ljudi, barem dok ovo čitaju, ne misle na teme koje siluju sa svih strana.
Nastojat ćemo da bude kultiviran razgovor, kao i uvijek. Kažem, „nema te“?
-Općenito, pošto nisam baš lik koji se gura u gužve, većinu vremena provodim, kako rekoh, u stvaranju, ali i, kako volim reći, u shoping koji obožavam. Pod time ne mislim na shoping centre i trgovine, da ne bude zabune, hahahaha. Pod time mislim na svoje avanture po šumama, potocima i gorama gdje tražim inspirativne poklone Majke prirode. Prihvaćam ih sa velikom dozom poštovanja i trudim se pretočiti u njih novi život.
Gackanje
Inspirativni pokloni Majke prirode. Opiši malo to…
-Ne treba niti opisivati kako nekome može izgledati kada bi vidio nekoga kako gacka po slapovima i potocima, pa čak i kad snijeg sipa. Jednostavno, to je neka druga frekvencija kojoj se prepustim. Ne mogu niti opisati sreću kada pronađem neki komad, naplavinu... Ko dijete kad dobije toliko željenu igračku. Tako da, ima me, najbitnije da me ima kod mene samoga, jer da me tu nema, bilo bi gadno, hahahhahaha...
Gackanje po slapovima i potocima, dostupno je i u ovim našim krajevima. I po blatu, i to djeca vole! Kad ćemo ti vidjeti, ugostiti u starome kraju?
-Na jug dolazim, ako ne nekim razlogom ranije, u rujnu. Pozvan sam na divnu manifestaciju na Mosoru. Na livadi Ljuvač kod planinarskog doma. Tada se događa festival planinarskog filma i knjiga, mislim od 9.-12.9. Naravno da sam zdušno prihvatio jer tamo gdje se skupe ljudi koji vole prirodu i drže do nje, uvijek je predivna energija i fantastična su druženja. Vjerujte, ne pričam to tek tako. Sve iz iskustva.
O čemu će govoriti sljedeća knjiga?
-Znam, naravno, ali ne bih još ništa o tome. Bit će vremena. Sve u svoje vrijeme. Eto, ne bih da duljim previše. Ako sam nekoga zainteresirao za ono što radim, bit će mi drago, jer volim oko sebe sakupljati istomišljenike, tada se događa prejaka sinergija. Ne kažem da imam nešto protiv neistomišljenike, dapače, i oni nadahnjuju, učimo jedno od drugih, samo da ima logike.
Poručio bih ljudima da izdrže sve ovo, ne može ovako vječno. Najbitnije je sačuvati razum i dostojanstvo. Bilo je i drugih nedaća tokom ljudske povijesti, pa čak i za vrijeme naših "rokova trajanja", pa smo preživjeli i progurali dalje.
Imamo mi dobar gen, hahahhaha...Imam kuću na Plešivici, drvenu. Uživam u prirodi, radim, gackam, stvaram…Vidimo se, bude li sreće, razmijenimo koju riječ, iskustvo... Svako kvalitetno poznanstvo je dodatno bogatstvo.
Ja, kamo god da se nađem na Balkanu, imam po par adresa na koje mogu pokucati, a to je neprocjenjivo. Svo to bogatstvo se "zgrće" razinom osobne kvalitete.
