…Tko zna gdje si na kojem od mora, tko zna gdje si na kojem od kopna, Arsenova, naravno! Te 1966. kad je Arsen pjevao pjesmu Moj brate , u onoj mojoj ranoj mladosti, nije bila potrebna glazba za uspavljivanje. Mogao sam zaspati i na kamenu…I još ponešto uraditi! A onda dođu neke godine kad se poticaji za nina - nana traži uz noćni program HR. Nije baš sve glazba za sanjarenje, ali nađe se nešto lijepo; predivan stih, predivna melodija i glas predivan; bas bariton, ali ne bilo koji!
Oni s posebnim timbrom, bojom, emocijom. Onakav kakav se ne nalazi baš svaki dan na našoj sceni. Pa ako netko i ima takav glas, onda ga iskarikira. Onako…klaunovski! I kad nisam s tobom, bit ću, pjeva Boris Ćiro Gašparac – interpretacija ravna uz bok jednom Leonardu Cohenu. I onda nastaje sanjarenje, ali ne i spavanje!
Moram nazvati tog čovjeka, moram mu iskazati svoje divljenje. I onda saznam da je autor glazbe i aranžmana Dražen Žanko, a stihova Jakša Fiamengo.
Dovoljno jamstvo da nema kupusa već predivni jastog!
- Pa drago mi je da vam se sviđa. Sve moje pjesme su mi drage i u svima sam dao sve od sebe. Tako je oduvijek bilo, od samih početaka. Žanko je napisa puno lijepih pjesama za mene i možete ih naći i u mojoj Zlatnoj kolekciji. Za izvedbu pjesme I kad nisam s tobom, bit ću, na Zagrebfestu sam dobio nagradu „Ivo Robić“ kao najbolji interpret.
Surađivali ste i sa mnogim drugim autorima zabavno glazbenog miljea?
- Naravno, eto s Duškom Mucalom veže me uz također meni draga pjesma Starim, starim, zatim suradnja s Vladimirom Kočišem Zecom koji mi je napisao skladbu Dravski sprudovi. Suradnja s Krunoslavom Kićom Slabincem također je obilježila moj glazbeni opus ; Pustite me bar da sanjam, Ej sudbino, Inati se Slavonijo koja je nas zajednički projekt. Tu je naravno i Miroslav Škoro koji je također napisao jako puno toga za mene, no izdvojio bi samo onu koja me je obilježila tijekom moje glazbene karijere, a to je Da sam imo šaku dukata, koja je 1996. izvedena na Festivalu domoljubnih pjesama u Slavonskom Brodu koja je retroaktivno pobijedila godinu dana kasnije.
Izdvojio bih svakako suradnju i s legendarnim Rajkom Dujmićem koji mi je napisao skladbu Leina s kojom sa trebao zajedno sa Ninom Badrić nastupiti na Eurosongu 1993. No skladba nije izabrana od strane žirija i tu je moj san o eurovizijskom nastupu ostao samo san.
Poznato je da svirate mnogo instrumenata. Ipak; Gitara ili tamburica?
- Naravno gitara! U 1. razredu Gimnazije tijekom ljeta naučio sam ju sam svirati u bašči ispod oraha i dunje i tako osnovao svoj prvi Jazz sastav: Crnih 6. pod mentorstvom prof. Zvonimira Panezica, koji na žalost nije dobio priliku da doživi moj izlazak iz anonimnosti 1990. na netom obnovljenom festivalu u mojoj rodnoj Požegi Zlatne žice Slavonije.
Ma, moram Vas pitati i o tome kako vidite hrvatsku glazbenu scenu danas. To pitanje u zadnje vrijeme često postavljam ljudima koji nešto znače u tom miljeu?
- Smatram da danas itekako mladima pogoduju mediji te razne TV emisije (primjerice The Voice) da lakše izađu iz anonimnosti i pokažu svoj potencijal. Toga nije bilo u moje vrijeme gdje si svoj zanat pekao godinama i čekao da tvoje vrijeme dođe.
Kad se rodila ljubav prema glazbi?
- Sve je počelo kad je novinar Požeskog lista došao u razred intervjuirati djecu o tome što će biti kad odrastu. Bilo je to u prvom razredu Osnovne škole. A kada je došao red na mene, ko iz topa sam ispalio: PJEVAČ! U istoj dobi za Sv. Nikolu dobio sam malu usnu harmoniku koju sam cijelu noć svirao dok ju nisam sam na kraju naučio. Također već su tada mnogi primijetili moj veliki talenat i da sam potencijal.
Ali kad ste već spomenuli riječ LJUBAV, to je moja obitelj, dvije kćerke i supruga i moja dva unuka.
Sve to uz pjesmu!
