Radnika iz azijskih zemalja sve je više na hrvatskim ulicama, a u Varaždinu se nalazi mala indijska zajednica. Strani radnici dolaze iz indijske države Pandžab te žive u kući koja je, navodi Varaždinski.hr, poznata po iznajmljivanju. Od njih, u Hrvatskoj je najduže Sukhwant Singh koji je u domovini radio kao učitelj razredne nastave. U Hrvatsku je stigao 2019. godine i nada se da će dovoljno uštedjeti za novi dom.
Zaposlio se u Velikom Bukovcu, a onda je prešao u tekstilnu tvornicu i ima plaću od 750 eura. Od toga obitelji mjesečno pošalje 400 eura. Osim oskudnog života, najviše se žali na useljeničku politiku, odnosno rigidno zakonodavstvo. Primjerice, petnaest dana nakon otkaza, strani radnik mora pronaći novi posao inače gubi radnu dozvolu.
Zbog kratkoročnih viza, vlasnici stranim radnicima ne žele dati stanove u trajniji najam. Također, Singhova supruga nije dobila vizu da ga posjeti. Singh procjenjuje da od deset hrvatskih poduzeća prosječno sedam namjerno ignorira zakonske odredbe i eksploatira svoje zaposlenike prekovremenim neplaćenim radom i drugim kršenjima radnih prava. Istaknuo je primjer jednog zemljaka kojem poslodavac nije isplatio plaću šest mjeseci.
Singhu je žao što nema priliku učiti hrvatski jezik. Naime, rečeno mu je da ode u školu stranih jezika koju bi sam morao platiti. “Gledaju nas kao strance, one koji su došli i koji će otići”, odgovorio je na pitanje kako ga Varaždinci doživljavaju. Napominje pritom kako tamo nisu doživljavali nikakve neugodnosti, no da se smatraju građanima drugoga reda.
