Godine i desetljeća nezainteresiranosti različitih Vlada sadašnje i bivše države da riješi problem nepostojanja meteoroloških radara na Jadranu primakle su se kraju lani kada je objavljeno da se Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) konačno upustio u hvalevrijedan projekt METMONIC. Barem se tako činilo...
Radi se o projektu koji se u cijelosti financira iz fondova EU i koji za cilj ima modernizaciju meteorološke motriteljske mreže u RH, odnosno osigurati da 100 posto teritorija Hrvatske bude pokriveno redovitim praćenjem i procjenom utjecaja klimatskih promjena.
Osiguranim novcem zamijenili bi se dotrajali meteorološki radari u unutrašnjosti zemlje, a nabavila bi se tri potpuno nova za područje Jadrana. Tako se planiraju postaviti meteo radari u Istru, kod Zadra na Debeljaku i jedan najvjerojatnije na Pelješcu na lokaciji Rota. Realizacijom ovog projekta konačno bi čitava hrvatska obala i otoci bili pokriveni kontinuiranim radarskim mjerenjima.
Kakvi optimisti: DHMZ krenuo u Sukošan educirati...
Projekt je službeno krenuo u listopadu prošle godine i činilo se da uskoro stiže vrijeme kada će Dalmacija prestati biti jedini preostali dio današnje Europske Unije koji nije pokriven mjerenjima meteoroloških radara. DHMZ je potom počeo s pripremama za postavljanje na sva tri spomenuta lokaliteta na Jadranu. Tako je i ovoga ponedjeljka popodne u osnovnoj školi Debeljak kod Sukošana bilo organiziran edukativni skup na kojemu su stručnjaci DHMZ-a trebali ljudima pojasniti svrhu postavljanja radara na Jadran, odnosno u njihov kraj, stručno razjasniti da nema bilo kakve opasnosti po ljudsko zdravlje i odgovoriti na sva pitanja koja javnost može zanimati!
Onda je uslijedio sudar s otužnom hrvatskom stvarnosti! S istom onom stvarnosti koja negira znanstvenike, znanstvena dostignuća i činjenice. Krenimo redom...
Sa strane DHMZ-a sastanku su nazočili dr.sc. Nataša Strelec, bivša ravnateljica Zavoda i voditeljica projekta METMONIC. S njom je bio kolega Zvonko Komerički, iz tehničke službe DHMZ-a koji postavlja i održava sve naše radare, ali i dva radara u susjednoj Sloveniji. Skupu se odazvalo 30-ak Sukošanaca, a bio je tu i načelnik Općine, Ante Martinac.
U publici je bio i član Crometeo tima, prof. Ivan Toman, inače autor projekta i meteo aplikacije MeteoAdriatic.
Toman je nakon sastanka bio šokiran svim što je vidio i čuo te nam je opisao što se na sastanku događalo.
- Nevjerojatno. Sve je bilo na rubu fizičkog obračuna. Srećom, načelnik je na vrijeme shvatio o čemu se radi pa je na vrijeme prekinuo skup - kazao nam je uvodno Toman. Onda je kronološki iznio razvoj situacije od početka do kraja jednosatnog sastanka:
- Sve je počeo prezentacijom projekta od strane Nataše Strelec. Govorila je koje su koristi postavljanja radara, gdje će se postaviti. Upadi su počeli i prije kraja njene prezentacije, ali nekako je uspjela privesti prezentaciju do kraka. Onda je bilo zamišljeno da ljudi DHMZ-u postavljaju pitanja. Moram kazati da je većina prisutnih bila starijeg godišta. Prije bih rekao da su to bili verbalni napadi, a nikako pitanja. Jedan od najčešće spominjanih "argumenata" bilo je obolijevanje od raka. Žalu da im je zadnjih 10 godina od raka umrlo čak 60 mještana i da povezuju s postavljanjem antena na brdu Sukošan. Tvrde da na brdu sada postoje 22 antene.
Radari "skeniraju" nebo, ne i područje gdje ljudi žive
DHMZ-ovci su ispravno pojasnili razliku zračenja između telekomunikacijskih antena i radara, gdje radar uopće svojim elektromagnetskim snopovima zraka ne skenira horizontalno, nego snop ide prema nebu. Nataša je naglašavala da postoje službe koje mjere zračenje i da je sve lako mjerljivo, ali narod je odgovarao da se te službe može potkupiti. Iz Zavoda su im predložiti da sami onda naruče stručnjake koji mjere radijaciju, ali njih nije zanimala rasprava nego samo neargumentirano napadanje. Zavod je čak pokazao primjere gdje su radari postavljeni usred grada, kao u Budimpešti.
"Nosite li mobitele uz tijelo, držite li ih često u blizini glave? Pušite li? - upitali su DHMZ-ovci okupljene, postavljajući daljnja pitanja zašto ne bace mobitele ili cigarete kada mogu biti ugroza za zdravlje. Odgovora nije bilo... Rulja je ljudima iz Zavoda postavila pitanje zašto se radar ne postavi na neko drugo brdo, ili npr. u Bibinje. "Znate da su Bibinjci žestoki i da bi od njih dobili batina, zato ste odlučili lokaciju promijeniti iz Bibinja u Sukošan" - zaključiše samozvani znanstvenici. "Ne, nego je crva tužbama došla do zemljišta, i mi smo morali naći drugu prikladnu lokaciju. Terenski nije svejedno gdje će se postaviti radar, a Sukošan je odgovarao i zbog dobre pozicije i zbog sređenih imovinsko-pravnih odnosa"- odgovorili su iz DHMZ-a.
- "Nećemo vam mi to dozvoliti" - povikaše krkani kada su pale i nove neugodne verbalne prijetnje. U tom trenutku DHMZ je počeo spominjati i zaštitu od strane policije, no tada je, uslijed uzavrele atmosfere, reagirao načelnik prekinuvši skup i najavivši da će se Sukošanci po ovom pitanju vjerojatno izjasniti na lokalnom referendumu - priča nam Toman.
Priznati stručnjaci, a ne "uhljebi"
I tako su izvrijeđani stručnjaci, isti oni ljudi koji su završili vjerojatno najteže fakultete u ovoj zemlji, poniženi i otjerani iz malog mjesta u blizini Zadra. Našoj redakciji je poznato da spomenuti stručnjaci DHMZ-a ne spadaju u onaj dio državnog aparata koji se popularno zove "uhljebnički", nego svoje znanje zaista koriste tako da doprinose našem društvu.
Ali, suludo je očekivati da će se struka i znanost puno pitati u zemlji u kojoj se znanost godišnje izdvaja oko 0,75 posto BDP-a, u kojoj svjetski priznati znanstvenici bježe glavom bez obzira. Kako u vrhu države, tako i na seoskom okupljanju u Sukošanu.
Susjeda koja radi u Higijenskom
I u Splitu se više vjeruje susidi koja "radi" na Higijenskom, nego struci, u Dubrovniku su Facebook "stručnjaci" roditelje uspjeli nagovoriti da ne cijepe svoju djecu pa Dalmaciji prijete epidemije davno zaboravljenih bolesti, na naslovnicama nekih respektabilnih medija povremeno zapraše "chemtrailsi", usprkos tome da je lako dokažljivo da se radi o (su)ludim teorijama. Nakon svega, postavlja se pitanje, podsjeća li 21. stoljeće u Hrvatskoj na isto ono koje smo kao djeca gledali u futurističkim filmovima i slikovnicama? Čini se je retro dominantan đir u Hrvatskoj, pa nam sat odavno ide unatrag na svim poljima. Pa smo dopustili krkanima da decibelima nadglasaju argumente, da lupanjem šaka nadjačaju znanost i razvoj ove prelijepe zemlje pune neiskorištenog potencijala.
Možda takvoj Hrvatskoj zaista ne trebaju meteorološki radari. Zašto bi prvi put u svojoj povijesti bili u stanju vidjeti i predvidjeti olujne sustave u visokoj rezoluciji kako prelaze Jadran, pa se ljude može upozoriti da stiže oblak s tučom i da im može ošteti automobil, da stiže takva nevera da se i zadnji Čeh mora skloniti s plaže, da se stvorila pijavica koju još nitko ne vidi, ali ide na turistima krcat Dubrovnik, da je oblak visok 12 kilometara pred vratima Zadra i da će izazvati najveću poplavu desetljeća...
Što će nam sve to, što će oni nas nešto zračit!
