Umrla je Magda Matošić, glumica. Tako glasi agencijska, novinska ili bilo kakva druga tužna vijest. Jer Magda Matošić nije samo Magda. Magda je nešto više! U ovom trenutku je teško nešto napisati, slobodno i bez opterećenja.
Magda, imao sam čast poznavati je i tako oslovljavati, bila mi je i bio sam joj blizak. Bio sam često prisutan na čitalačkim probama raznih predstava koje je trebalo pred splitskom publikom izvesti amatersko kazalište Titovi mornari, smješteno na Dosudu. Naši susreti bili su profesionalni i prijateljski. I svaki taj susret bio je više od susreta, više od pozdrava. Takva je Magda bila. Sjećam se, ona i Josip Genda među prvima su otišli iz Titovih mornara u veliki teatar 1974. godine. Prije nje, u tada Narodno kazalište, otišli su Dvornik, Zdravka i još neki – s Dosuda s valjanim razlogom - na dosuđenu veliku scenu splitskoga HNK.
Magda Matošić nije sanjarila postati glumica. Eto tako, nagovorili su je, rekavši joj da u Split dolazi čuvani beogradski glumac Teja Tadić, koji će na scenu Titovih mornara postaviti djelo Charlesa Dickensa Cvrčak na ognjištu. Sa strahom se pojavila na audiciju, očekujući neku malu ulogu. Ali, Tadić je odmah primijetio u mnoštvu kandidata, najprije njenu sjajnu dikciju i talent za scenu. Dao joj je odmah glavnu ulogu. Tako je počelo, a scena je bila od Narodnog kazališta u Splitu. Igrala je prvi put u životu i odmah na pravoj sceni, ulogu slijepe žene. Ali sve ono što je bilo, sve što se događalo u njenom privatnom i profesionalnom životu bilo je otvorenih očiju i visoko uzdignutog čela.
Magda Matošić je cijeli svoj život posvetila teatru, ovom našem splitskom, ovoj našoj sceni. Magda je bila na neki način zaboravljena odlaskom u mirovinu. Tako je to (gotovo u pravilu) kad se spusti zastor…Onaj profesionalni i životni. Danas je ona vijest a sutra… Sutra je novi dan-bez Magde znatno siromašniji.
Poslušajmo i naučimo nešto iz ovog susreta, razgovora. Tu je sve rečeno. Ja ne volim reći , napisati ni zbogom, ni adio kad se odlazi. Greta Garbo je jednom rekla: U mojoj se zemlji pri odlasku kaže – Nek ti cvjetaju ruže do ponovnog susreta!
